Javio nam se Stipe Drviš, za Hrgovića kaže: ‘Rocky je film, ovo je stvarnost! Sve je teže kad si iz Hrvatske, jer...‘

Filip Hrgović novi je svjetski prvak u teškoj kategoriji prema IBF verziji! Hrvatski je boksač u londonskoj O2 Areni pobijedio Britanca Mosesa Itaumu prekidom u devetoj rundi i tako stigao do najvećeg uspjeha profesionalne karijere.

Itauma je od početka nametnuo visok ritam i stvarao Hrgoviću velike probleme brzinom i eksplozivnošću. Filip je dugo bio u podređenom položaju i primao teške udarce, ali izdržao je i čekao svoju priliku. Dočekao ju je u devetoj rundi, kada je serijom udaraca prisilio Britančev kut da baci ručnik.

Hrgoviću je to bila 21. pobjeda u 22. profesionalnoj borbi, dok je Itauma nakon 14 pobjeda upisao prvi poraz u karijeri. Hrvatski teškaš tako je osvojio pojas koji je ostao slobodan nakon što ga se odrekao Oleksandr Usik.

Posljednji hrvatski svjetski prvak bio je Stipe Drviš, koji je 2007. godine u Oberhausenu pobijedio Silvija Branca i osvojio WBA naslov u poluteškoj kategoriji. Gotovo 19 godina poslije Hrvatska ponovno ima svjetskog prvaka u profesionalnom boksu.

Drviš je pomno pratio borbu, a iz njegova stručnog kuta ključnim se pokazalo iskustvo.

– Prvo čestitke Hrgoviću na osvojenom naslovu. Veliki je to uspjeh. Što se tiče same borbe, bilo je teško, ali junaci se poznaju u takvim trenucima. Itauma je vrhunski boksač i odličan tehničar, brz je, eksplozivan i ima sve, ali nedostajalo mu je iskustva u boksanju kroz više rundi. Jednostavno nije znao iskoristiti prednost koju je imao u ranim rundama niti dozirati svoju snagu za svih 12 rundi. Meč za titulu svjetskog prvaka boksa se 12 rundi, a ne pet, šest, sedam ili osam.

Britanac je zbog visokog ritma na kraju platio cijenu?

– Jednostavno je izgorio, na našu sreću. Hrgović je muški to izdržao. Primio je dosta dobrih udaraca, ali izdržao ih je kako treba, čekao svoju priliku i na kraju je dočekao i osvojio naslov.

Sadašnjost i budućnost

Hrgović je nakon borbe priznao da je znao kako gubi runde, ali vjerovao je da će njegov tempo na kraju presuditi. Itaumu je opisao kao "jedinstvenog" i "najboljeg s kojim je bio u ringu", uz dodatak da mu nedostaje iskustva.

"On je nevjerojatan borac. Ja sam sadašnjost, a on je definitivno budućnost", kazao je Hrgović.

Upravo se iskustvo, smatra Drviš, pokazalo presudnim.

– Počelo je s tim rundama. Je li to bila Hrgovićeva taktika, da ga pusti da se ispuca? Ne znam. Momak je stvarno bio dobar i dobro je radio. Čak mislim da je iznenadio Filipa koliko je eksplozivan i brz. Ali jednostavno je dobro ispalo na kraju za Filipa jer se Itauma ispucao, potrošio i praktički je čovjek skoro umro.

Na društvenim mrežama i među navijačima pojavile su se usporedbe s filmskim Rockyjem, no Drviš takvu paralelu ne vidi.

– Rocky je film. Netko je to iscenirao, napisao scenarij i režirao, a ovo je stvarnost. To se ne može uspoređivati s Rockyjem.

Ipak, upravo ono što se dogodilo u londonskom ringu podsjetilo je na jednu od najvećih vrijednosti borilačkog sporta – sposobnost da izdržiš kada se čini da više ne možeš.

Otac, Sin i Duh Sveti

Hrgović je nakon pobjede bio posebno emotivan.

"Ovo večeras nisam bio ja, nego Isus Krist u meni. Otac, Sin i Duh Sveti. Gubio sam svaku rundu, bio sam nadboksan i ne znam otkud sam izvukao tu energiju. To je bila snaga Duha Svetoga, dao mi je snagu da sve izdržim", rekao je Filip nakon osvajanja naslova.

Drvišu takav osjećaj nije nepoznat. I sam se, kaže, nekoliko puta tijekom karijere našao u situaciji u kojoj je bio praktički gotov.

– Doživio sam dva-tri puta takvu stvar, kada sam bio baš umoran i praktički gotov. Čak mogu reći da sam bio u jako lošoj situaciji, bio sam u situaciji u kojoj je bio i Itauma – da sam baš bio mrtav čovjek. Ali uspio sam se nekako izvući. Tu iskustvo puno znači, ali jednostavno moraš imati u sebi tu želju, tu neku patnju da se možeš, kako se kaže, vratiti iz mrtvih. Dva-tri puta sam imao takvo iskustvo i svaki put sam se uspio izvući. Jednostavno to moraš imati u sebi.

Hrgovićev uspjeh Drvišu je zbog svega toga posebno drag. Ne samo zato što je Hrvatska nakon gotovo dva desetljeća dobila novog svjetskog prvaka, nego i zato što zna koliko je težak put do svjetskog vrha kada dolaziš iz male zemlje.

– Vrlo mi je drago. Znam kako je meni bilo teško. Znam koliko sam se odricao i koliko je sve to naporno. Kada dolaziš iz male zemlje, pogotovo pred ovakvu borbu, nije lako. Svi su ga otpisivali. Itauma je bio veliki favorit i bilo je degutantno slušati to dva mjeseca, a pogotovo zadnjih sedam dana, kada su ga svjetski mediji, a posebno britanski, otpisivali. I onda nakon svega toga uspiješ – to je još slađe. Baš mi je drago zbog njega i baš sam sretan zbog njega.

Teže je iz Hrvatske

Zašto je put iz Hrvatske teži nego iz velikih boksačkih tržišta?

– Definitivno ti je lakše kada si iz velike zemlje kao što su Francuska, Engleska, Amerika ili Rusija. Sve te velike zemlje imaju puno stanovnika, puno ljudi prati sport i puno je veća platežna moć. To je kao u biznisu. Recimo, naš pjevač izbaci veliki hit i može nešto zaraditi, a Amerikanac izbaci jedan hit i osigura se za cijeli život. Jednostavno je veliko tržište.

Ista logika, objašnjava Drviš, vrijedi i za profesionalni boks.

– Puno ljudi to prati, puno ljudi gleda. Naša televizija nema tu platežnu moć da može platiti veliki meč kao što to može velika engleska televizija. Tu su novci za borbu, sve što se tiče plaćanja prijenosa i sponzora. Jednostavno iz Hrvatske nemaš tu platežnu moć i automatski si manje interesantan drugima kada nitko ne može izvući novac iz toga kao što može iz Engleske.

Sada je Hrgović napokon stigao u poziciju u kojoj će moći naplatiti godine rada i odricanja. Sam je odmah nakon osvajanja naslova poručio da želi ujediniti titule, a kao sljedećeg protivnika prozvao je Daniela Duboisa, pod uvjetom da Britanac pobijedi u svojoj sljedećoj borbi.

Drviš smatra da Hrgoviću tek sada dolaze plodovi svega što je prošao.

– Svi koji se bavimo sportom, kojim god, imamo cilj biti najbolji na svijetu i postati svjetski prvak. On je svoj san, nadam se, ostvario. Što će dalje raditi, ne znam, to je na njemu da odluči. Ali mislim da će sigurno odraditi još borbi jer je tek sada došao do pozicije gdje može uzimati veći novac i osigurati svoj život, život svoje obitelji i sve ostalo. Tek sada dolazi na naplatu sve te godine truda i patnje. To je veliko odricanje. Hvala Bogu, došao je do pozicije gdje sada može uzeti plodove svega toga.

Pobjeda kao oporavak

Nakon borbe slijedi i oporavak. Hrgović je primio velik broj udaraca, a Itauma je nakon meča napustio arenu uz liječničku pomoć. Drviš smatra da je pobjeda najbolji mogući lijek, ali upozorava i na cijenu koju boks ostavlja.

– Ništa vas više ne može oporaviti nego kada pobijedite. Ta sreća i blagostanje nakon svega, kada prođu svi ti silni intervjui i kada ostaneš sam sa sobom, u miru, i tek onda ti legne što si napravio – to te najviše oporavlja.

Što je s udarcima u glavu?

– Normalno, vrijeme liječi sve rane. Nije dobro jedino primati toliko udaraca u glavu jer to je nezdrav sport. Sada treba dobro odmoriti glavu neko vrijeme. Mjesec, dva, tri, četiri, ne znam ni ja koliko. Sam to mora odlučiti. Želim mu da se što prije vrati i da se što prije oporavi – zaključio je Drviš, koji je do ovog trenutka bio posljednji hrvatski svjetski prvak. Gotovo dva desetljeća.

Sada je tu titulu preuzeo Filip Hrgović, nakon borbe u kojoj je morao proći kroz sve ono o čemu je njegov prethodnik govorio – udarce, umor, pritisak i trenutke u kojima se čini da je sve izgubljeno.

I upravo zato, nakon svega što se događalo u londonskoj O2 Areni, Hrgovićev naslov za hrvatski boks znači puno više od jednog pojasa.