Točno 14 dana dijeli nas od velike FNC 11 priredbe u Areni Zagreb, borilačko-produkcijskog spektakla u čijem će središtu biti nastupi ponajvećih zvijezda nacionalne i regionalne MMA scene. Tim povodom razgovarali smo s Ivanom Erslanom (12-2), najboljim hrvatskim poluteškašem koji će predvoditi čitav “event” i na bojnom polju zagrebačkog oktogona, u glavnoj borbi večeri, odmjeriti snage s Brazilcem Edersonom Macedom (11-7).
Istaknuti član zagrebačkog American Top Teama nedavno je stigao iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje je, u dvorani u Coconut Creeku na Floridi, svojevrsnoj centrali ATT-a, odradio pripremni kamp za predstojeći meč, sparirajući s nekima od najboljih i najpoznatijih svjetskih boraca.
- Bio sam tamo šest tjedana, možda čak i najdulje do sada. To je moja druga dvorana i u njoj se osjećam kao doma, imam odličan odnos sa svim borcima, trenerima i osobljem. Gore spavam, jedem i treniram, to je spartanski, ali mi se sviđa, a vidim i da ima pozitivan utjecaj na moje vještine. Sretan sam kad god mogu otići tamo, nadam se da će to u budućnosti biti što češće, planiram ići za svaki kamp ako mi obveze budu dopuštale - rekao je odlično raspoloženi Erslan, pa podijelio s nama iskustva koja je ponio iz sparinga s UFC-ovim teškašem Jairzinhom Rozenstruikom:
- Mogu reći da je bio jako zadovoljan sa sparinzima, kao što sam bio i ja. Sretan sam kako sam prolazio na sparinzima, zadovoljan sam s onim što sam pokazao. Ne bih bez razloga četiri-pet tjedana sparirao striktno s njim. To su bili tvrdi sparinzi s velikim rukavicama, on je čovjek od 125 kilograma, ali odlično sam se snašao. Postoje stvari u kojima je lošiji od mene, primjerice parter, tako da sam tu i tamo uspio dovesti igru tamo gdje ja želim. Sparirao sam i s Juniorom Dos Santosom, Krzysztofom Jotkom, Scottom Askhamom, Markusom Perezom… Sretan sam što imam priliku raditi s najboljim svjetskim borcima, to bi mi prije zvučalo nevjerojatno, a sada je postalo pod normalno., pišu Sportske novosti.
U nastavku razgovora dotaknuli smo se Ivanovog sljedećeg protivnika. Ono što u Macedovom borilačkom rezimeu prvo upada u oči jest podatak da je 82% svojih pobjeda ostvario polugama i gušenjima, odnosno prisiljavanjem protivnika na predaju, što sugerira da se radi o opasnom parterašu. Mogli bismo reći da će ovo biti svojevrsni sudar stilova budući da su našem borcu “forte” borba na nogama i udaračke tehnike.
- Borbe je uglavnom završavao na parteru, gore ne vidim neku pretjeranu prijetnju, ali ono što mu je, kao i svim Brazilcima, svojstveno jest to da nikad ne odustaje. Kako se kod nas kaže, u borbi je stvarno pas i grize do zadnje sekunde, dokle god ima krvi u njemu. Ne očekujem meč u kojem ću proći kroz protivnika i spremam se za tešku borbu. Kao i u svakom meču, svoju prednost vidim u “stojci”. Vjerujem da će borba ostati na nogama, ali sam puno radio na svom hrvanju i “grapplingu”, pa ako se borba i preseli na parter, tu sam također dobar i neće biti problema. Smatram da me ne može iznenaditi, susretao sam se s puno boljim protivnicima, a ishod meča može promijeniti jedino neka moja pogreška.
Za razliku od Maceda koji je dosadašnje protivnike uglavnom “submitao”, Erslan je 67% svojih pobjeda izborio nokautima. Pitali smo ga hoće li i na FNC-u 11 tražiti novi prekid.
- U borbama ne forsiram nokaut, ali on se jednostavno dogodi, tako da vjerujem da će se dogoditi i ovaj put. Mislim da ću pronaći rupu u njegovoj igri u “stojci” i ako ga uzdrmam to će sigurno biti kraj, neću stati dok ga ne završim. Priželjkujem prekid u prvoj ili drugoj rundi, te se nadam da će se to i ostvariti.
Naš sugovornik u zagrebačkoj je Areni posljednji put nastupao u sklopu KSW 51 priredbe početkom studenog 2019. godine, kada je, u prvoj rundi, nokautirao Španjolca Darwina Rodrigueza.
- Kad je KSW bio u Zagrebu bio sam još uvijek “rookie” u svemu ovome, a sad sam već neko etablirano ime i mislim da posjedujem puno veće kvalitete nego tada. Kad usporedim sebe danas i u to vrijeme, razlika je nemjerljiva - govori nam Erslan, pa nastavlja:
- Puno mi znači novi nastup pred domaćom publikom. Drago mi je što smo opet u zagrebačkoj Areni, volio bih da je to svake godine tako, kao što je i trebalo biti, ali neke okolnosti, poput, primjerice, pandemije koronavirusa, su to onemogućile. Velika mi je čast što predvodim tako veliku priredbu u najvećoj hrvatskoj areni i očekujem da će dvorana biti puna, da će nas ljudi doći podržati, to mi je velika želja, a mi ćemo pokazati da se zaslužujemo boriti tamo i da zaslužujemo njihovu podršku.
Saznali smo tijekom razgovora i jednu malu ekskluzivu, a koja se odnosi na pjesmu uz koju Ivan 28. svibnja izaći u Arenu Zagreb i krenuti prema kavezu.
- Inače izlazim uz pjesmu Marka Perkovića Thompsona “Sokolov krik”, ali sad ću to promijeniti i najvjerojatnije ću izaći uz pjesmu Jimija Jamisona, “I’m always here”, koja se vrtjela kao “intro” popularne serije “Baywatch”. Nedavno sam je slušao i baš mi se svidjela, pa rekoh da malo promijenim budući da će na “fight cardu” vjerojatno biti puno Thompsona - rekao nam je 31-godišnji borac uz osmijeh.
Vratili smo se, potom, u prosinac prošle godine, kada je Erslan, nakon pet rundi “rata”, jednoglasnom sudačkom odlukom izgubio od Čečena Ibragima Čužigaeva u borbi za KSW-ov pojas u poluteškoj kategoriji. Zanimalo nas je kako danas, s vremenskom distancom, gleda na taj meč i što bi drugačije napravio da ponovno ima priliku odmjeriti snage s istim protivnikom.
- Nisam radio mješovite borilačke vještine nego sam praktički samo boksao. Imao sam prije meča nekih problema s nogom i to me kočilo da koristim noge, koje su inače moje dobro oružje, ali mislim da to ne bi promijenilo ishod. Ono što su ljudi iz kuta tražili od mene je da hrvam nakon druge runde u kojoj sam bio uzdrman, ali se jednostavno nisam osjećao sigurnim u svoje hrvanje, ne znam zašto, i to bih definitivno promijenio. Puno više bih “miksao” u svojoj igri i pokušao ga nadmudriti, a ne bih samo kao konj ponavljao jednu stvar i čekao da se dogodi udarac, odnosno nokaut, koji se, na koncu, nije dogodio svih 25 minuta - objašnjava nam Ivan, pa dodaje:
- Puno sam naučio iz tog meča, sazrio sam i dobio vrijedno iskustvo. Htio sam vidjeti imam li u sebi i dalje taj žar da idem naprijed i kad je teško, i vidio sam da imam. U konačnici sam sretan s tom borbom, bila je to velika prilika za titulu, koju, nažalost, nisam iskoristio, ali vjerujem da će u budućnosti biti i boljih stvari i da je to jedna odskočna daska za izazove koji dolaze.
Razgovor o prethodnim mečevima odveo nas je na sam početak Ivanove borilačke karijere, a tom smo prilikom otkrili i neke manje poznate detalje o njegovom sportskom putu.
- Ljudi ne znaju da sam ja MMA počeo trenirati s 20 godina, nisam imao neku borilačku bazu od ranije. Inače sam iz Obrovca i igrao sam stopera u NK Zrmanja sve do svog upisa na Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu. Došao sam studirati i krenuo na MMA iz ljubavi i strasti prema tom sportu. Gledao sam Mirka Filipovića i Fedora Emilianenka i to mi je bilo fora pa sam otišao na prvi trening. Ponekad znam reći da je MMA izabrao mene, doista mi nije bilo ni na kraj pameti da ću se profesionalno baviti ovim sportom. Sretan sam sa svime što sam napravio, moglo je to i bolje, ali moglo je i puno gore. Mislim da sam na pravom putu i da moje najbolje godine tek dolaze.
Nakon kratkog izleta u prošlost, okrenuli smo se budućnosti, odnosno planovima i ciljevima. Erslan je, uz Antu Deliju i Roberta Soldića, jedan od hrvatskih boraca čije se ime najčešće spominje u kontekstu UFC-a.
- Prema ugovoru, imam još tri borbe u KSW-u. Ako sve prođe onako kako mi planiramo, to bi trebale biti moje tri pobjede. Naravno da neće biti lako i da ću se susretati s teškim protivnicima, ali vjerujem da sam bolji od svih njih. Nakon toga ćemo vidjeti, pregovarat ćemo, ali mene vuče UFC. To je nešto što ostaje za cijeli život, uvjeti će možda u početku biti slabiji nego u KSW-u, ali ja sam spreman to prihvatiti, riskirati i boriti se s najboljima, takva se prilika pruža jednom u životu. Mislim da bi i cijela hrvatska javnost voljela imati UFC borca, a ja bih volio biti taj i dao bih sve od sebe da pobjeđujem i uveseljavam naš narod. U ovome je trenutku, dakle, moja želja da kroz naredne dvije godine, ako Bog da, završim u UFC-u.
Zanimalo nas je gdje se Ivan trenutno, u kvalitativnom smislu, pozicionira u odnosu na borce iz UFC-ove poluteške divizije. Poznato je da surađuje s Aleksandrom Rakićem (četvrtim izazivačem UFC-ova “light heavyweighta”), kojem redovito pomaže tijekom priprema za mečeve u najjačoj svjetskoj organizaciji.
- Sa svojim kvalitetama i svime što posjedujem uvjeren sam da pripadam u TOP 15 UFC-ovih poluteškaša i da bih se sa svima u tom rangu mogao nositi, tko god što mislio o tome. Ne kažem da bih pobijedio sve, ali sigurno se ni protiv koga ne bih osramotio. Ljudi od kojih sam izgubio su vrhunski borci, Čužigaev je trenutno 28. poluteškaš svijeta prema Fight Matrixu, a Tomasz Narkun je u vrijeme naše borbe bio 30. Nisam izgubio od “kanti”, fali mi jedna stepenica da preskočim nekog vrhunskog protivnika, a vjerujem da će se to u budućnosti i dogoditi.
Osim “transfera” u UFC, ono što se također nametalo kao jedna od tema razgovora jest Erslanov potencijalni meč sa srpskim MMA borcem Aleksandrom Ilićem. U posljednje se vrijeme sve intenzivnije priča tom okršaju, pa smo odlučili Ivana iz prve ruke pitati bi li htio ući u oktogon s “Jokerom”.
- Uffff… volio bih više nego išta, samo ne znam bi li on volio sa mnom. Ne forsiram na društvenim mrežama taj meč jer imam protivnika ispred sebe i bilo bi glupo da posvećujem pažnju Iliću, dok me čeka poprilično ozbiljan zadatak. Mislim da se nekad zna obiti o glavu ako gledaš “preko nekoga” i ne želim to raditi, ali želio bih ući s Ilićem u kavez što prije. Ono kako oni rangiraju borce i vrednuju uspjeh u MMA sportu je potpuno pogrešno, mislim da ne šalju dobru poruku mladim borcima. Oni sav svoj fokus stavljaju na broj pratitelja na Instagramu i broj pregleda na YouTubeu, što je besmisleno. Razumijem da će se borba bolje prodati zbog toga, ali ako ti nemaš borilačku kvalitetu, nećeš ništa napraviti. Nit’ ćeš zaraditi novce, nit’ ćeš napraviti karijeru, bit ćeš klaun i to je to - govori nam Erslan, pa nastavlja:
- Htio bih tu borbu i htio bih je što prije, može biti u Puli, može u Beogradu, meni je sasvim svejedno. Nadam se da će prihvatiti, on je tražio da skinem kilograme na 88, ja sam spreman na to i pristat ću na sve uvjete koje on traži, pa da vidimo tko je bolji. Pobijedio je dobre protivnike; jednom slučajno, ali drugi put nije bilo slučajno. Ima on svojih kvaliteta, ali smatram da sam puno bolji borac od njega.
Kako bi, prema Ivanovom mišljenju, taj meč izgledao i kako bi, najzad, završio?
- Mislim da bi taj izgledao drugačije od svih mojih prethodnih, mislim da bih ga “silovao” u hrvačkom i parteraškom dijelu borbe. Mogu ostati i na nogama s njim, ali tu bi on imao neke šanse jer ima odličnu “stojku”, a i kontragard je, što je uvijek nezgodno. Moj bi fokus bio, što i on sam već sigurno zna, na hrvačkom dijelu i na parteru u kojem je on najslabiji. Mislim da bih tu imao lagan posao.
S obzirom na interes regionalne MMA publike, jesu li mečevi između Erslana i Ilića, odnosno Filipa Pejića i Vase Bakočevića, potencijalni kandidati za naslovnu i sunaslovnu borbu večeri na nekim od nadolazećih FNC-ovih priredbi?
- Sigurno da jesu. Posebno ako će to biti veliki “event” u pulskoj ili Areni Štark u Beogradu. Kad bi uz te dvije borbe ubacili još Francisca Albana Barrija - Croatu i Savu Lazića, mislim da bi to napunilo svaku dvoranu. Možda ne zbog same kvalitete nas kao boraca nego jednostavno zbog toga što ljudi u regiji žele vidjeti taj omjer snaga i netrpeljivost koju imamo među sobom, to im je zanimljivo - istaknuo je Erslan, pa za kraj poslao poruku domaćim MMA fanovima, osobito onima koji još dvoje o svom dolasku na predstojeći FNC-ov spektakl u zagrebačkoj Areni:
- Pozivam sve ljude da, u što većem broju, dođu 28. svibnja na mjesto događaja jer je potpuno drugačiji doživljaj kada uživo gledate borbe i čujete te udarce koji pucaju o glavu, tijelo ili noge, nego putem TV-a. Vidjet ćete sve što radimo na treningu, sav trud koji ulažemo, pokazat ćemo najbolje od sebe tu večer. Dođite da zajedno napravimo spektakl kakav Zagreb i FNC zaslužuju.