StoryEditor
Borilački sportovisplitsko čudo

Iskovali su i zlato i broncu: Toni Tomas, Veljko Laura Šišo, Ivana Krivić, Tonija Bonković i Martin Erdeljac stvaraju zvijezde taekwondoa

15. kolovoza 2021. - 15:00

Zvonka nam himna taktovima obuhvatila tokijski tatami, prohujala borilištima, popela se do usana Matee Jelić. Zlatna medalja oko vrata, osmijeh najširi na svijetu, kako je i red, jer ipak je - najbolja na svijetu. Pred malim ekranima, s druge strane zemaljske balote, naša mala nacija ushićeno prati kako ekipa Taekwondo kluba "Marjan" "rastura". Ne vjeruju. Grickaju nokte. Puštaju suzu (priznajte!). Srce udara.

S druge strane borilišta je Toni Tomas. Emocionalno prazan. Dobro, misli, zlato je tu, sad idemo dalje.

- Kamo dalje - pitamo ga, u dvorani Osnovne škole "Gripe", sve su se slike posložile u albumu uspomena, euforija je prošla, trener je spreman za rad.

- Trener je sve - kazala je olimpijska pobjednica.

- Trener treba pronaći način, ne dopušta Tomas da ga dižemo u nebesa.

- Trener treba biti animator, znati kako raditi s djecom, treba biti pedagog, odgajati uz rad, djetetu nikada ne smije na treningu biti dosadno - nabraja, pokazuje nam ekipu kadeta koja je na splitskom tatamiju u jeku sparing borbi.

Dobrobiti sporta

Lijepa mladost. Crvene majice, bijele hlače, udarci od kojih zvoni, ritam od kojeg duša podrhtava, trese se borilište, rađaju se šampioni.

- Taekwondo je umijeće borbe rukama i nogama, još od 1968. se trenira u našem gradu, a popularnost su mi digle Ana i Lucija Zaninović - podučava nas trener Tomas.

U ranoj je mladosti i on otkrio sport koji će mu postati pozivom, 2000. se ohrabrio i otvorio klub, Taekwondo klub "Marjan", sada kada su u svim zemljama na planetu punoljetni - mogu se pohvaliti, pazite sad, sa 77 osvojenih medalja na Olimpijskim igrama, na svjetskim i europskim prvenstvima. Od tih 77, čak su njih 34 seniorske, a o svemu na deset lokacija u gradu pod Marjanom skrbi tim od 39 stručnjaka, među njima i treneri s kojima smo odlučili proćakulati, sve kako bi nam otkrili tajnu – kako se stvaraju pobjednici?

Treće su ovo bile Olimpijske igre izborniku hrvatske taekwondo reprezentacije, pa dok smo mi i dalje uvjerenja da negdje ima skriven čarobni štapić, Tomas spušta balun na tlo i objašnjava važnost sporta:

- Država kao da još uvijek nije prepoznala važnost sporta i njegovo značenje za društvo. Ljudi koji se bave sportom su zdraviji, produktivniji, čine naciju zadovoljnijom. Sportaši su za državu ušteda, i kroz socijalni, i zdravstveni, i mirovinski sustav. Kada se država toga dosjeti, tada će početi s ulaganjem u prevenciju, a ne u liječenje posljedica - nabraja i otkriva tu tajnu za kojom vapimo:

- Sportaši se nauče nositi i s pobjedama i s porazima!

Tako i je, jer dogodi se nerijetko da netko trenira svim silama četiri godine, "rasturi" se potpuno i onda se, recimo, razboli nekoliko dana prije natjecanja. Treba to izgurati. Psihički.

Važno je povjerenje

- Koliko ulažemo u mlade, toliko će nam se u budućnosti vratiti! Najviše me ispunjava stvaranje mladih sportaša. Afirmiraš ih kroz sport i zadovoljstvo ti je biti dijelom tog puta, to se novcem ne da platiti - kaže Tomas.

Recimo, Matea, zlatna Matea – njezin uspjeh treneru nije bio iznenađenje, znao je, kaže, da ima i kvalitetu i snagu. Isto je bilo i kada je Ana Zaninović postala svjetskom prvakinjom, kada je sestra joj Lucija osvojila broncu na londonskim igrama. Znao je.

- Ovo je poziv, a ne posao - kaže.

A mi se, kao, čudimo blagom mu glasu... Zar trener ne bi trebao biti strog?

- Kad sam bio mlad, mislio sam da sam najstroži na svijetu - smije se Tomas:

- Što sam više znao, to sam postajao tiši. Znanje je tiho, nesigurnost je glasna - veli.

Toliko o strogoći. O trudu se pak da pisati, u dvorani od sedam do sedam - i to nije fraza. Trener i borac, trener i borkinja. Do medalje dug je put, na postolje se penju oni koji znaju što je trud, rad, znoj, pa i suze ako hoćete.

Do olimpijske bronce Tonija Kanaeta vodio je trener Veljko Laura Šišo.

- Povjerenje u trenera gradi se od prvog dolaska u dvoranu, jednostavno Šišo pojašnjava odnos između sportaša i trenera.

- Kada vide da daješ sve od sebe, to se vrati, a nama je svaki njihov uspjeh velika čast i veliko zadovoljstvo, ovo smo riješili, sad idemo dalje - veli.

Rad - dan i noć

Za njega je svako natjecanje u rangu Olimpijskih igara, sada sa svojom ekipom prolazi zadnje pripreme za kadetsko natjecanje u Estoniji, koje, eto, samo što nije. Puni su motiva, kaže, pa se nada najboljem. Kako su krenuli, dodajemo mi, mogu na svako natjecanje krenuti s prikolicom, da imaju gdje odložiti medalje na povratku.

Tri runde i šest minuta borbe. To je na natjecanju sve. A ono što je u tom vremenu bitno je:

- Sinergija! Mora postojati sinergija, povjerenje u trenera, izuzetno je važno da smo povezani. Važna je i motivacija u tim trenucima. Važan je mir - kazuje nam Šišo.

Sportu moraš dati sve, na više načina. Život, recimo. Veljko Laura živi sport.

- A gledaj, ne možeš imati sve! Neće medalja doći sama, to je rad, dan i noć. A znanje koje imaš postoji da bi ga dijelio. Ili mo'š ili nemo'š, nema između - veli.

Nikada u životu nije kazao kako "ide na posao", uvijek kaže kako "ide na trening". Uz to, uz taj stav, uz takve emocije, ide i vizija:

- Imamo viziju, želju, plan i program razvoja našeg kluba. Ništa tu nije megalomanski, gradimo pomalo, polako, a idemo naprijed. Uvijek izazov - kaže nam.

Pa gledamo te mlade djevojke i momke - mokri ko da su iz mora taman izronili - kako strpljivo i temeljito odrađuju sve zadane forme, poteze, udarce.

- Ovo je najbolje od sporta - progovara roditeljska strana trenera.

- Slažu se, odrastaju zajedno, ko familija su. I onda najkritičnije godine prođu zajedno, pazeći jedni na druge. Izlaze zajedno, druže se, vole se, a u biti su stalno u kvalitetnom društvu - veli.

Znanje i poštovanje

Da su rad, disciplina, upornost i predanost četiri najvažnije stvari u građenju šampiona, sa, naravno, dodirom talenta, potvrđuju nam mlade trenerske snage "Marjana", dvije dame, Ivana Krivić i Tonija Bonković, i u trenutku dok ovo budete čitali - friško oženjen Martin Erdeljac. Prije godinu i pol rodni je Zagreb zamijenio našim gradom, u potrazi, kako kaže, za novim znanjima u klubu u kojem su uvjeti za rad vrhunski, što, eto, rezultati i jasno pokazuju. Sedamdeset i sedam odličja, sjećate se?

- Talentirane djece ima svugdje, ovdje ona ulaze u sustav rada i treninga koji je potpuno uređen, a to onda posljedično donosi vrhunske rezultate - veli Martin.

Nije ni on strog, ali autoritet se mora znati. Znanjem, veli, stječeš poštovanje. Više od dvije trećine kluba čine cure, pripisujemo to Hajduku, svaki momak koji u Splitu drži do sebe "mora" se okušati u balunu, smijemo se.

- Bila sam hiperaktivna, pa su me mama i tata doveli u klub, da se "ispušem". Kad bih se s treninga vratila dobre volje i puna energije, rekli bi mi da se nisam umorila, a ja sam znala da meni povratka nema - pripovijeda nam Ivana. Tonija je pak nakon prezentacije sporta u drugom razredu osnovne škole odlučila da je to – to:

- Ljubav na prvi pogled! Govorili su mi "pleši nešto", ali ja sam znala da je za mene taekwondo i gotovo.

Suze radosnice

Odrasle obje na tatamiju splitskog kluba, odlučile su tu pustiti korijenje. Koliko su u dvorani, dodajemo, moglo bi se to i dogoditi.

- Pustite dicu da odrastaju u prirodi, a ne pod staklenim zvonom - poručuju trenerice roditeljima. One znaju, jer one su klincima i tete i mame i utjeha i psiholozi i doktori, kad zaboli.

Ponosne su što su dijelom šampionskog kluba, za svoje kolege trenere kažu kako su kao pomorci, stalno su na moru (u dvorani), a u Splitu su. Za razliku od muških kolega, nemaju problem priznati kako su zasuzile kada su olimpijske medalje završile oko vrata Matei i Toniju.

- Tribali ste vidit kako je dvorana izgledala tjednima prije Olimpijskih igara! Pravo smo borilište imali nasred dvorane - vele nam.

A mi se nekako opustili, sigurni među svim tim borcima i pri tome ne mislimo na snagu i spretnost i sposobnost, već na zajedništvo koje se ćuti. Kao da je tatami upio ljubav. Pa sad vraća. Vraća zlatom.

BOGATA ZBIRKA Ima li itko jači?

27 zlatnih medalja
20 srebrnih medalja
28 brončanih medalja
3 olimpijske medalje
11 svjetskih medalja
61 europska medalja
42 puta ekipni prvaci Hrvatske
180 položenih crnih pojaseva

Matea nije iznenađenje

Uspjeh zlatne olimpijke Matee Jelić njezinu treneru Toniju Tomasu nije bio iznenađenje. Znao je, kaže, da ima i kvalitetu i snagu. Isto je bilo i kada je Ana Zaninović postala svjetskom prvakinjom, kada je sestra joj Lucija osvojila broncu na londonskim igrama. Znao je

Najviše me ispunjava stvaranje mladih sportaša. Afirmiraš ih kroz sport i zadovoljstvo ti je biti dijelom tog puta, to se novcem ne da platiti - kaže Tomas

Šišo vodio Tonija do bronce

Do olimpijske bronce Tonija Kanaeta vodio je trener Veljko Laura Šišo. - Sinergija! Mora postojati sinergija, povjerenje u trenera, izuzetno je važno da smo povezani. Važna je i motivacija u tim trenucima. Važan je mir - objašnjava nam

Imamo viziju, želju, plan i program razvoja našeg kluba. Ništa tu nije megalomanski, gradimo pomalo, polako, a idemo naprijed. Uvijek izazov - veli Šišo

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. svibanj 2022 04:04