Nije lako Hrvat biti... Godinama to već na svojoj koži osjeća Filip Hrgović. Hrvat i svjetski prvak u nemilosrdnom svijetu boksa. "Pojeo" je sve udarce Mosesa Itaume, a u onda u stilu Rockyja izdržao i nadboksao svog 13 godina mlađeg protivnika. Mladi Britanac navaljivao je od prve minute. Čudesno talentirani mladić tukao je iz svih oružja, ali Hrgovićeva brada sve je izdržala.
Pamtit ćemo borvu u londonskoj O2 Areni. A posebno trenutak kada je Hrgović izdržao snažni aperkat koji bi, bez sumnje, srušio većinu boraca te kategorije. Našega boksača ne da nije srušio, već je nakon toga stekao prednost i u kut stjerao Britanca čiji je kut na koncu reagirao bacanjem ručnika, odnosno predajom.
I to je bila kruna njegove karijere. Osvojio je upražnjeni IBF-ov pojas u teškoj kategoriji. Sve ono što je prethodilo tome prava je filmska priča koju ćemo pokušati stisnuti u ove retke. Od početka osporavan, uvijek dobar, ali šefovima svjetsko boksa nikad dovoljno dobar. Borac iz "male i nebitne" Hrvatske. Sam protiv sustava. Stoga pobjeda protiv Itaume ne smije čuditi. Filip godinama "jede" sve te udarce van ringa.
Krenut ćemo od samih početaka. Rođen je 4. lipnja 1992. u Zagrebu. Nije to bila ona klasična sportska priča u kojoj se odmah znalo da će biti veliki boksač. Kroz djetinjstvo se borio s viškom kilograma, pa je zaradio i nadimak "debeli". Okušao se u košarci i plivanju, ali rano je osjetio kako to nije za njega. I srećom da je bilo tako...
Mala zemlja
S 13 godina dao se u boks kod Leonarda Pijetraja u njegovom klubu. Bio je sudbonosni korak koji će mu promijeniti život. Vanserijski talent na globalnoj razini potvrdio je zlatom na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2010. kada je u finalu svladao Josepha Parkera. Pet godina kasnije okrunio se i europskim naslovom, a za kraj amaterskog dijela karijere oko vrata je stavio brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Riju gdje je za kraj poražen od Francuza Tonyja Yoke u polufinalu.
U profesionalne vode krenuo je 2017. godine potpisavši za promotrsku kuću Wasserman Boxing koju vode braća Kalle i Nisse Sauerland. Sljedećih je godina nizao pobjede i nokaute. Padala su redom iskusna i puno razvikanija imena poput Amira Mansoura, Erica Moline, Rydella Bookera... No, dok je Hrgović redao pobjede u ringu, one van njega uporno su izostajale. I to ne njegovom krivicom.
Kako biste to razumjeli, morate znati kakav je svijet boksa. U njemu vi možete biti najbolji, stalno pobijeđivati, ali to ne mora nužno značiti kako ćete dobiti priliku boriti se za najveće naslove. Okrutno je to i nemilosrdno za jednog borca iz male zemlje kao što je Hrvatska. Hrgović iza sebe nema veliku publiku, Hrvatska je malo boksačko tržište, a čim čuju da vam prezime završava na "ić", automatski ste manje atraktivni od nekoga tko se, na primjer, zove Anthony Joshua i dolazi iz Engleske. Ili pak Tyson Fury...
Kako biste se iz Hrvatske probili do samog vrha, morate biti uporno i dosadno najbolji. I tako godinama. Ali ni to nije garancija sve dok vam se promotori "ne smiluju". Hrgović je s 34 godina došao do toga da ga jednostavno više nisu mogli ignorirati.
Niz pobjeda donio mu je status obveznog izazivača za IBF-ovu titulu, ali priliku za okršaj s tadašnjim prvakom Oleksandrom Usikom nikad nije dobio. Ukrajinac je uporno tražio (i dobivao) izuzeća od obavezne obrane naslova. U dogovoru velikih mečeva njegovo se ime opetovano zaobilazilo, pa smo tako godinama gledali mečeve Usika i Furyja, te njihove revanše.
Otvoreno priznao
Dobio je borbu boriti se protiv Kineza Zhanga Zhileija. Meče je bio zakazan u svibnju 2022., ali davadesetak dana prije najvažnije borbe njegove karijere Hrgovića su pogodile strašne vijesti. Preminuo je njegov otac Pero, što je na Filip ostavilo veliki trag. Nije bio spreman ući u ring tako brzo, stoga je borba bila odgođena za nekoliko mjeseci. Pobijedio je usprkos tome što je bio u nokdaunu, a slavlje mu je donijela podijeljena sudačka odluka. Pobjedu je, dakako, posvetio svom preminulom ocu.
Suradnja s promotorskom kućom braće Sauerland konačno je završila godinu dana kasnije. Neko je vrijeme bio "free agent" na tržištu, a onda je odlučio potpisati s Frankom Warrenom, jednim od najpoznatijih promotora u svijetu boksa. U lipnju 2024. dobio je priliku boksati s Danielom Duboisom u Rijadu. I tada je pretrpio svoj jedini poraz u karijeri. Zbog posjekotima iznad oba oka sudac je prekinuo borbu u osmoj rundi.
Mnogi su tada otpisali Hrgovića. Smatrali su kako je on prošlost teške kategorije, te kako sigurno više neće dobiti priliku boksati za naslov. Nakon toga je u malo više od godinu dana spojio tri pobjede (Joe Joyce, David Adeleye i David Allen). Usik je potom konačno napustio IBF-ov pojas i omogućio Hrgoviću izravan napad.
Ni tada ga promori nisu "častili" gurajući ga u borbu s Itaumom što prije, dok se Hrgović još nije dovoljno oporavio od prošle. Konačno je dogovoren Filipov okršaj s novim Mikeom Tysonom, kako su prozvali 21-godišnjeg Britanca. Mjesto borbe bio je London. Sve je, dakle, bilo spremno za krunidbu nove mlade zvijezde pred domaćom publikom. Čak je i Warren, promotor obojice, javno priznao kako je navijao za Itaumu.
Nova snaga
Izjava je to koja najbolje oslikava o kakvom se svijetu radi. Čak je i Filip promotor navijap protiv njega jer, kako kaže, ulaže nova u Itaumu otkako je bio dječak. On je projekt te kuće od početka i htjeli su da on pobijedi. Ali Hrgović i njegova čelična brada imali su druge planove. Nakon velikog slavlja Hrgović je prozvao Warrena rekavši mu da organizira borbu u Hrvatskoj. No, poznavajući "modus operandi" u svijetu boksa, nije sigurno kako bi se to moglo dogoditi. Hrgović je svjetski prvak, najbolji na svijetu u svojoj kategoriji. Svima je dokazao da su se prevarili u vezi njega, ali čini se kao da mu i dalje ne vjeruju.
El Animal zato će nastaviti raditi ono što radi najbolje – pobijeđivati. Već je zaželio revanš protiv Duboisa, ali i okršaj s WBC prvakom Agitom Kabayelom. No, boksačka politika gura ga prema meču s Kubancem Frankom Sanchezom koji je prvi obvezni izazivač. Tko god to na koncu bio, nije ni važno. Hrgović je dokazao da može sve. U ringu može "prebiti" bilo koga, pa makar to bila i 13 godina mlađa "zvijer" s punim tribinama navijača iza sebe.
Koliko god ga sabotirali izvan ringa, neuništivi Hrgović gazi dalje. Prokrčio je svoj put do svjetskog vrha, ne samo protiv boksača, već i politike, te promotora. Čak i njegov vlasititi ne ne vjeruje u njega dovoljno. No, Filip zato zna u što on vjeruje, pa je nakon borbe jasno poručio:
- Nisam bio ja večeras, nego Isus Krist u meni, Duh Sveti. Gubio sam svaku rundu, nadboksao me, ali ne znam odakle sam dobio energiju. To nije bilo moje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....