StoryEditor

Dan kada je Tyson odgrizao uho Holyfieldu: prije 23 godine održan je jedan od najskandaloznijih mečeva u povijesti boksa

28. lipnja 2020. - 14:03
Jeff Haynes /AFP

Ne znamo, možda je taj potez bio dopušten gladijatorima u arenama starog Rima, ali u boksu je oduvijek bio zabranjen. Pa ipak smo ga vidjeli, i to u meču između svjetskih šampiona u teškoj kategoriji - Mikea Tysona i Evandera Holyfielda. Ukratko: Tyson je već u trećoj rundi odgrizao komad uha Holyfieldu. Baš na današnji dan prije dvadeset tri godine, 28. lipnja 1997., u krcatoj MGM Grand Areni u Las Vegasu pred sucem Millsom Laneom i milijunima ljubitelja boksa širom svijeta, u izravnom TV prijenosu.

Bio je to drugi meč ove dvojice boraca, zapravo revanš. U prvom meču, sedam mjeseci ranije (6. studenoga 1996.), Tyson je branio titulu prvaka svijeta po WBA verziji i uoči borbe bio veliki favorit. Međutim, Holyfield je pobijedio tehničkim nokautom u 11. rundi, postavši tako novi svjetski WBA prvak, a ujedno i tek drugi borac u povijesti koji je porazio Mikea Tysona, zvanog "Iron Mike" ("Željezni Mike").

'Zvuk i bijes'

Nakon te prve borbe Tyson je bio ljut kao nikad u dotadašnjoj karijeri (a to mu je bio 47. meč). Na sva zvona je pričao da je Holyfield boksao prljavo, udarajući ga glavom u lice u klinčevima, te je uporno zahtijevao revanš i unaprijed najavljivao da će u novoj borbi "razbiti toga gada".

I stigao je dan revanša, već spomenuti 28. lipnja 1997. godine. Spektakl je nazvan "The Sound and the Fury" ("Zvuk i bijes"), ali nakon onoga što je Tyson napravio u trećoj rundi priredba je ostala poznata pod imenom "The Bite Fight" ("Ugriz-borba"). U odnosu na prvi meč promijenjen je sudac: umjesto Mitcha Halperna, za arbitra je određen Lane.

No to je bila i jedina stvarna promjena u odnosu na prvu borbu. Prve dvije runde, naime, ispale su replika prethodnog meča: Holyfield je i ovaj put ulazio u klinč sa spuštenom glavom, a kako i Tyson ima sličan stil borbe, neminovno je dolazilo do čestih sudara glavama, pa je Tyson ubrzo zaradio vidljivu posjekotinu na desnoj arkadi, što ga je silno razgnjevilo - neprestano je upozoravao suca na Holyfieldove udarce glavom i bivao sve nervozniji. A onda je počela zloglasna treća runda.

Nadmašio i Alija

No prije nego što opišemo događaje iz te runde, bio bi red da ukratko predstavimo aktere tog skandaloznog meča. Obojica su Amerikanci, vrhunski boksači i višestruki svjetski prvaci.

Evander Holyfield (r. 1962.), jedini je profesionalni boksač u povijesti koji je čak četiri puta osvajao svjetsku titulu u teškoj kategoriji (čime je nadmašio rekord Muhameda Alija, koji je tu titulu osvojio tri puta). Prvi put svjetski je prvak postao 1988., u svojoj 26. godini, a posljednji put 2000. kao 38-godišnjak.

U profesionalce je prešao 1984., a zadnju borbu imao je 2011., kada je s 49 godina i 200 dana u Kopenhagenu tehničkim nokautom u desetoj rundi pobijedio danskog teškaša Briana Nielsena. Ukupno je u profesionalnoj karijeri imao 56 borbi te zabilježio 44 pobjede (29 nokautom), deset poraza i dva neriješena ishoda. Uoči prvog meča s Tysonom imao je skor 32-3.

Četiri godine mlađi Mike Tyson u boksačkim je analima još uvijek upisan kao najmlađi svjetski prvak u teškoj kategoriji: kad je 22. listopada 1986. tehničkim nokautom u drugoj rundi pobijedio Trevora Berbicka i osvojio svjetsku titulu po WBC verziji, imao je 20 godina, tri mjeseca i 22 dana. Već iduće godine, pobjedama protiv Jamesa Smitha i Tonyja Tuckera, uzima svjetske naslove i po verzijama WBC i IBF, čime je postao prvi boksač u teškoj kategoriji koji je istovremeno držao naslove u sve tri navedene verzije.

Poznat po razornom udarcu, Tyson je prvih 19 svojih borbi završio nokautom, od toga 12 već u prvoj rundi. Nakon 37 uzastopnih pobjeda (33 nokautom) prvi put je senzacionalno poražen - i to teškim nokautom - u veljači 1990. od Jamesa Bustera Douglasa, čime Douglas postaje nositelj spomenutih titula, ali samo do listopada iste godine, kada ih pretrpljenim nokautom u trećoj rundi gubi od - Evandera Holyfielda.

Silovanje i zatvor

Zapravo su se Holyfield i Tyson u ringu trebali sresti već tada, početkom 90-ih, ali taj je meč odgođen na pet godina zbog Tysonove divlje naravi i kriminalnog ponašanja - zbog silovanja je 1992. osuđen na šest godina zatvora, od čega je odslužio tri godine. Po izlasku iz zatvora 1996. osvaja naslove WBC i WBA, te se kao branitelj naslova WBA u studenome 1996. prvi put bori protiv Holyfielda i gubi taj meč, iako je uoči borbe imao skor 45-1.

Ukupno je u profesionalnoj karijeri Tyson zabilježio 50 pobjeda (44 nokautom) i šest poraza (pet nokautom, plus diskvalifikacija u revanšu protiv Holyfielda). Kako vidimo, njegove borbe rijetko su završavale sudačkim glasanjem.

Sada se možemo vratiti u MGM Grand Arenu u Las Vegasu: 28. je lipnja 1997. i gong je upravo označio početak treće runde u revanš-meču između Holyfielda i Tysona. Podsjetimo, u prve dvije runde Tyson je već zaradio posjekotinu na desnoj arkadi i svakog je časa postajao sve nervozniji, stalno se žaleći sucu Laneu da ga Holyfield u klinču udara glavom.

Minutu prije kraja treće runde Tyson je napokon uspio plasirati dva-tri čista udarca u Holyfieldovu glavu, ali Holyfield, čovjek-stijena, nije ni zaklecao. Ranijih godina od takvih su Tysonovih udaraca protivnici padali u nesvijest, ali ovaj protivnik se nije ni pomakao. U rekonstrukciji kasnijih zbivanja vjerojatno je upravo taj detalj bio "okidač" - Tyson je tog časa shvatio da ni njegovi najjači udarci ne mogu Holyfieldu nanijeti štetu. Shvatio je da opet klizi u ponor poraza. Spoznao je, naprosto, da se namjerio na boljeg boksača.

Uostalom, godinama kasnije to će i priznati sljedećom izjavom: "Bio sam u najboljoj formi u svom životu. Ako ga tada nisam mogao pobijediti, nikad ga ne bih pobijedio."

Osramoćeni prvak

Ta spoznaja dodatno je isfrustrirala već izluđenog Tysona. Četrdeset sekundi prije kraja treće runde on je, u klinču, prvi put ugrizao Holyfielda, odgrizavši mu komadić desnog uha. Riječ je bila o dva i pol centimetara dugom komadu hrskavice s vrha desnog uha, koji je Tyson potom ispljunuo na pod ringa.

Holyfield je odskočio kao da ga je ubô roj pčela i stao skakati po ringu kao da ima žeravicu u tenisicama. Bilo je jasno da se nešto dogodilo, pogotovo kad je iz Holyfieldova desnog uha stala kapati krv. Sudac Lane prekinuo je borbu, htijući odmah diskvalificirati Tysona, ali je liječnik prosudio da Holyfield može nastaviti. Stoga je Lane prišao Tysonu, obavijestivši ga da mu za taj nesportski potez sljeduju dva negativna boda. Tyson je kimnuo glavom, a Holyfield je bolno i krvavo uho zalio hladnom vodom i - treća runda se nastavila.

Ali ne zadugo - nakon samo 18 sekundi borbe, 22 sekunde prije kraja runde, Tyson je u novom klinču ponovio isti potez: opet je zagrizao Holyfieldovo uho. Ovaj put lijevo. Runda se nastavila do kraja, ali u stanci je sudac Lane odlučio definitivno prekinuti meč, odnosno diskvalificirati Tysona, koji je burno reagirao na tu odluku: nasrnuo je na Holyfielda i njegov tim, a kad su u ring upali ljudi iz osiguranja, stao je zamahivati i prema njima. Bio je nužan koordinirani napor više ljudi da se osramoćeni prvak ipak vrati u svoj kut.

Tyson je zbog tog divljačkog poteza kažnjen s čak tri milijuna dolara te mu je oduzeta boksačka licenca, koja mu je po uloženoj žalbi vraćena nakon godinu dana. Godinama poslije zloglasnog meča Holyfield i Tyson pomirili su se pred TV kamerama: Tyson se ispričao i pružio ruku, a Holyfield ju je prihvatio. Više nisu ulazili u klinč.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

14. rujan 2020 10:12