Jutros u 5 sati preminuo je legendarni splitski urar Zlatko Ivulić, koji je, naravno, bio i puno više od toga, glasnogovornik splitske Peškarije, nezamjenjiva figura u gradu i ova će vijest nedvojbeno rastužiti mnoge.
Vijest nam je javio Feđa Klarić, njegov vršnjak, prijatelj od djetinjstva.
"Zlatko i ja se znamo cili život, njegov otac Pero zaslužan je zapravo šta san ja uopće uša u novinarstvo. On je bija žestoki hajdukovac, zarazija je i mene, a ja sam snimajući Hajdukove utakmice, da bi moga guštat uživo, i posta fotoreporter..." - sjeća se s puno emocija Feđa.
Kazuje nam i kako je cijela Ivulićeva familija urarska, i Zlatkov pokojni stric, očev brat, otvorio je onu poznatu, i danas aktivnu, u splitskoj Ulici kralja Tomislava.
Sa Zlatkom Ivulićem tijekom desetljeća njegova rada, uvijek jednako očarani njegovom neiscrpnom energijom, razgovarali su brojni naši novinari, kolege iz redakcije, posljednja je bila Matea Roglić, prije samo desetak dana.
"Ribe ima i sva je friška. Jedino nema plave ribe jer lovostaj je do sredine veljače – kako bi se zaštitila ta sorta i kako bi narasla – tako da srdelu i skušu nećete naći.
Ma da i nije lovostaj bio, spomenute ribe ne bi bilo jer je južina, treba nan bonaca i mrak kako bi ribari mogli svitlit. Druge ribe ima, šta se kaže od 20 do 220.
Ima raže, pasa, kozica, ma čudo" – referirao joj je to jutro Zlatko Ivulić, koji je sigurno bio siguran da će dočekati i kraj lovostaja i pratiti i dalje strastveno život i ponudu ljubljene Peškarije.
O tom posebnom odnosu s posebnim je emocijama prije godinu dana pričao i našoj kolegici Tihani Marović.
Dočekao ju je s friškim primjerkom "Slobodne" na stolu, ustvrdio kako se "dobri rituali ne mijenjaju".
Ni nakon punih 40 godina provedenih za pultom (obrt je od oca preuzeo 21. siječnja 1980.), još uvijek mu se nije išlo u mirovinu.
"Ma nema šanse, a što bi ja bez ovoga! Svako jutro kada se ustanem, rituali su isti. Obrijem se, popijem sok od friške naranče, i odem tu blizu na kavu sa šlagom.
Onda otvaram butigu i čekam mušterije. Ženi lipo kažem da ću i umrit u butigu, a šta ću drugo! Kada vidim peškariju, ovo malo šušura odma se drukčije osjećam - suze su mu došle na oči.
CIJELI INTERVJU SA ZLATKOM IVULIĆEM MOŽETE PROČITATI NA OVOJ POVEZNICI.