StoryEditor
SplitGOSPE FATIMSKA, USLIŠI ŽELJE!

Vapaj župnika s Blatina: Imamo najstariju katedralu na svijetu, a još uvijek smo podstanari!

10. lipnja 2016. - 01:44

Već 14 stoljeća živi kršćanstvo na ovim područjima, imamo najstariju katedralu na svijetu, a još uvijek u gradu ima župa koje nemaju svoj krov nad glavom - govori nam uoči župne proslave don Pavao Piplica, župnik župe Gospe Fatimske, jedne od rijetkih koja ni nakon 50 godina od osnutka nema svoju crkvu.

No, zato imaju veliki broj vjernika, njih više od 15.000, koji se rado odazivaju na župne aktivnosti.

- Imamo veliki zbor, kao i onaj dječji, a vodi ih sestra Pavla Negovec. Zatim Marijinu legiju, zajednicu Žive krunice, Zajednicu Novo rađanje, grupu ministranata, VIS Gospe Fatimske, kateheze za sve razrede osnovne i srednje škole.

Sve to predstavlja bogatstvo različitosti, ali i stvara problem jer postoji samo jedna jedina prostorija koja se može koristiti za okupljanje - upućuje nas don Pavao.

Naime, župa Prečistog Srca Marijina, odnosno Gospe Fatimske obuhvaća tri gradska kotara. Osim Blatina-Škrapa, tu je i cijeli Split 3, ali i dobar dio Trstenika. Osnovao ju je nadbiskup Frane Franić na Veliku Gospu 1966. godine, a odluka je stupila na snagu dogodine na blagdan Gospe Fatimske, kad se navršavala pedeseta obljetnica Marijinih ukazanja u portugalskoj Fatimi.

Na tadašnjoj gradskoj periferiji župa nije imala svoje prostore, a ni zemljište, pa je nadbiskup Franić crkvom proglasio javnu kapelu samostana sestara dominikanki Kongregacije sv. Anđela Čuvara.

- Sa sestrama je sklopljen privremeni ugovor o ustupanju na korištenje crkve i crkvenih prostorija za potrebe župe, s nadom u skoro rješenje. Tada je započeo naš san, župljani su se ujedinili, prikupljali doprinose, neki čak su po cijele svoje plaće donirali, i do 1984. godine uspjelo se napraviti idejno rješenje za novu crkvu po kojem bi ona trebala biti smještena na mjestu današnjeg parkirališta na Splitu 3. Te godine nadbiskup Franić potpisuje novi ugovor sa sestrama po istim uvjetima koji vrijedi i danas. Prilikom preuzimanja župe u razgovoru s nadbiskupom upitao sam:

"Što je s crkvom?". Nadbiskup mi je tada odgovorio kako je to uistinu prioritet i da će crkva iduće dvije godine biti u radovima, što je bio dodatni motiv da prihvatim župu - priča župnik.

Prema matičnim knjigama iz 1991. župa je, zbog specifičnih okolnosti "vojnoga" kvarta, brojila oko 2000 vjernika, no promjenom političke klime nastupila je nova evangelizacija. Zbog slobode prakticiranja vjere, ratnih vremena i dolaska izbjeglica, broj vjernika je eksponencijalno porastao, a samostanska kapela postala je pretijesna.

Često su, kažu nam župljani, tijekom mise prisiljeni stajati na stepenicama, a invalidima, zbog konfiguracije terena, gotovo uopće nije moguće ući u crkvu. Kvart stari, a 90-e su, smatra župljanka Maja Duspara, bitno obilježile njihov vjernički život.

- Gotovo cijeli ovaj kvart bio je naseljen bivšim vojnim licima. Za vrijeme rata u školi smo, preko puta crkve, imali treću smjenu za izbjeglice, stvorila se socijalna osjetljivost! Nitko ne želi biti vjernik na papiru, svi bi rado osjećali pripadnost, a kapela je premala. Naše sestre su uložile svoje živote i zdravlje u izgradnju i suživot ove župe, sad su ušle u godine i zaslužile su dostojno dočekati svoju starost u miru, a mi se odseliti - govori Maja.

- Ne želimo više biti podstanari - ističe Martin Čelan, član župnog pastoralnog vijeća.

- Kao vjernik sam ogorčen, toliko je borbe za ljudska prava, dobivaju udruge sa svih strana, pa valjda smo i mi zaslužili crkvu. Još 1991. raspisan je prvi natječaj na koji je pristigao 21 rad. Poslije je bilo aktualno drugo rješenje, no i ono je sada odbačeno, čeka se novo - kaže Čelan.

- Tadašnje prilike stavile su san o novoj crkvi u neki drugi plan jer je borba za goli život prednjačila. Kada je rat završio počele su se graditi okolne crkve, a na upit o našoj, dobivali bi odgovor kako je već imamo. Tako se u širem središtu grada stvorila sakralna crna rupa. Za mnoge crkve po splitskim kvartovima potrebnu dokumentaciju ishodili su marljivi i požrtvovni svećenici.

Od kada je Nadbiskupija preuzela brigu oko izgradnje vjerskih objekata, bez suradnje sa župnicima, izgleda da sve je stalo osim solinske bazilike. Zbog nedostatka prostora dio župljana svoj vjernički život provodi po okolnim župama, što u načelu nije loše, ali dolazi do problema kada dođe trenutak za primanje sakramenata ili izdavanje potvrda za sudjelovanje u kumstvu. No, svima izlazimo u susret - dodaje don Pave.

Uistinu, na području župe, uz stambene zgrade kojima se broj povećava jer će im pripasti i nove zgrade južno od Poljičke ceste, tu su dvije osnovne škole, srednja Zdravstvena škola, Medicinski fakultet, dvije bolnice, a u neposrednoj blizini je studentski kampus.

- Istina, teško je organizirati aktivnosti ministrantima, djeci sa župnog vjeronauka. Volio bih kada bi mogli zaigrati na stolni tenis, nogomet, ovako nakon svakog sata treba pomicati klupe, vraćati stolice, no meni je ipak sve to lakše podnijeti jer sam mlad, pa mogu više natovariti na svoja leđa - kaže don Toni Šinković, župni vikar.

Tešku situaciju pojašnjavaju nam i časne sestre, njih šest, sve već dobro zašle u osmo desetljeće života. Još uvijek ne odustaju od svojih aktivnosti, no, prirodno je i da one imaju potrebu za obnovom samostana.

- Idemo starije, nećemo mlađe - kroz smijeh će simpatična časna sestra Fidelis Jagnjić.

- Naše geslo je "Bogu, redu i narodu", ništa nam nije teško, ipak, sada su već i bolesti u pitanju, nepokretnost, trebat će nam nekakav lift... - kažu dominikanke koje žive u zaista skromnim uvjetima.

- Za mene kao župnika ove župe još uvijek je nestvarna ova situacija u demokratskoj Hrvatskoj. Moderno doba donijelo je napredne metode gradnje, toliko da trgovački centar može niknuti u svega nekoliko mjeseci, a naša župna crkva čeka 50 godina. Sve ovo me navodi na samo jedan zaključak, osobama i institucijama odgovornima za izgradnju crkve, župa u kojoj živi oko 20 tisuća ljudi uopće nije bitna. Nadu i optimizam ipak ne gubim i uzdam se kako će nadbiskup Barišić održati svoje obećanje o stavljanju kamena temeljca do sljedećeg blagdana Gospe Fatimske - zaključuje župnik.

Što je prostor manji, vjera je veća

Što je crkva manja, to je vjera veća - potvrđuje Toni Divić, član VIS-a Gospe Fatimske. Četvrtkom, ali i na svim nedjeljnim misama, kaže, crkva je uvijek prepuna, a zbog specifičnog načina pjevanja, koji animira sve prisutne, dolaze im mladi iz okolice grada.

- Nemamo uvjeta za probe. Prije mise naštimavamo instrumente u sakristiji, gdje su ministranti, ali i svećenik koji se priprema za obred. Čitači kraj nas su na probama čitanja, a u crkvi se moli krunica... Crkva je kod nas dakle živa, ali nema odgovarajućeg objekta - svjedoči Toni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. kolovoz 2022 05:54