Dolazi još jedna tužna dalmatinska jesen. Svake godine otprilike u ovo doba Miljenko Smoje zaključio bi neku svoju reportažu tim elegičnim zaključkom. Zagledan u predjele, kako je Arsen Dedić pjevao, "raznesene valima i vjetrom", u "tužne ruševine ljeta", podvlačio je crtu ispod još jedne sezone u kojoj su naša mala mista prštala energijom, a sada se, ispražnjena od gostiju, dakle, i od veselja, spremaju prebaciti na drugi, bitno usporeniji životni ritam.
StoryEditorOCM
SplitIVICA IVANIŠEVIĆ
Kad god me upitaju gdje živim, a ja skrušeno odgovorim ‘u Splitu‘, ustvari lažem, jer ljeti zbog nepodnošljivih gužvi uopće ne izlazim iz svoga doma. A zimi je grad kao groblje
22. listopada 2022. - 18:28
Smojin poučak nije, međutim, vrijedio, barem ne u cijelosti, za dalmatinska vela mista, jer ona nekoć nisu bila ovisna o turističkom prihodu. Da, i nama bi kapnuo nezanemarivi novac od pretežno europskih gostiju, ali oni se u našim većim uzobalnim gradovima...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?