Kad god me upitaju gdje živim, a ja skrušeno odgovorim ‘u Splitu‘, ustvari lažem, jer ljeti zbog nepodnošljivih gužvi uopće ne izlazim iz svoga doma. A zimi je grad kao groblje

Dolazi još jedna tužna dalmatinska jesen. Svake godine otprilike u ovo doba Miljenko Smoje zaključio bi neku svoju reportažu tim elegičnim zaključkom. Zagledan u predjele, kako je Arsen Dedić pjevao, "raznesene valima i vjetrom", u "tužne ruševine ljeta", podvlačio je crtu ispod još jedne sezone u kojoj su naša mala mista prštala energijom, a sada se, ispražnjena od gostiju, dakle, i od veselja, spremaju prebaciti na drugi, bitno usporeniji životni ritam.