Zini i gledaj Splite moj, najlipši grade na svitu: tek što nisu završeni radovi na najskupljoj prometnici u Hrvatskoj, čuvenoj D403, vjerojatno vam je poznato, u Rijeci. Kojom će se spojiti riječka luka s autocestom na čvoru Škurinje. Tri kilometra i dvjesto metara stajalo je basnoslovnih 60 milijuna eura (pola milijarde kuna), već je proglašena najskupljom hrvatskom cestom, ali grad je stajalo nula kuna i eura; 85 posto financirano je iz EU-fondova, dok će 15 posto platiti država. Ova cesta koja vija poput zmije ispod gradskih naselja i nebodera, skupa je jer je sačinjena od iznimno kompliciranih projekata: tunela Podmurvice (1253 m), vijadukta Piopi (316 m) te vijadukta Mlaka (144 m), moći će progutati 600 kamiona dnevno,, a dio je državnog strateškog projekta Rijeka Gateway. I dometnimo, na trasi je srušeno sedamdesetak različitih objekata. Sve u tišini, u tri godine od prve lopate.
Gledaj Splite i divi se projektu koji će Rijeci donijeti i dva nova čvora na obilaznici, Orehovicu i Kozalu. Da, na onoj istoj legendarnoj zaobilaznici koja je otvorena 2009. godine i bila je tehološko čudo, gotovo čitava na vijaduktima, ‘u zraku‘.
Nova pruga Rijeka - Zagreb - Mađarska slijedeći je golemi projekt željezničke infrastrukture, a projekt Škrljevo - Rijeka - Jurdani procijenjen na 300 milijuna eura, drugi je kolosijek za spajanje s prigradskim naseljima čime će Rijeka dobiti i modernu putničku, gradsku željeznicu.
Čudi se Splite kad gledaš otvaranja svih ovih skupih čuda na kojima se grle i šampanjcem nazdravljaju minisitar prometa Oleg Butković (HDZ),riječki gradonačelnik Marko Filipović (SDP) i župan Zlako Komadina (SDP). U gradu koji otkad je demokracija pripada SDP-u. A država ga (čitaj HDZ), obilato financira.
Spustimo se četiristotinjak kilometara južnije, u metropolu hrvatskog turizma i gustog prometa. Grad s jednim izlazom s autoceste između dvije stine u Dugopolju, s lukom kroz koju prođe pet milijuna putnika i milijun vozila godišnje i svih tih milijun auspuha prodimi preko jednog bijednog mostića pa kroz malu uličicu na Bačvicama. Taj grad od sredine šezdesetih godina planira izlaz iz svoje zagušene luke. I šezdeset godina kasnije je tamo gdje je bio. Taj grad četrdeset godina čeka izmještanje željezničkog i autobusnog prometa na Kopilicu. Tunel do tamo već postoji. I plan, naravno, o brzom gradskom metrou koji bi vodio do luke. I snovi o brzoj željeznici koja bi iz gradske luke kroz Kaštela vodila do aerodroma. Do tog grada jednog dana će stići novi izlaz s auto-ceste iz Vučevice niz Kozjak pa na budući most Svetoga Duje koji će ga spojiti s Kaštelima. Ali ništa od onog prethodno nabrojenog riješio nije, taj promet iz arterije ulit će se u prekrcane gradske kapilare.
Čekali su desetljećima
U tom gradu desetljećima maštaju o tri moguća tunela: najkraći je iz luke do Trga Mihovila Pavlinovića (70 metara), drugi je iz luke do Koteksovog nebodera (200 metara), treći je iz luke ispod Gupčeve ulice do Poljičke ceste (1400 metara). Za onaj najkraći bilo bi potrebno oko dvije godine kad bi sutra započeli radovi, za onaj srednji uz novi GUP najavljen za 2026. godinu - deset godina. Najduži, tko zna kad i kako.
U tom gradu gradonačelnik nema komunikaciju s HDZ-ovom vlašću - jer je oporben - kakvu recimo ima Rijeka koje je trideset i dvije godine oporbena, pa u nju država ulijeva milijune. Jest, s ekonomske strane, nije sasvim isto, u Rijeku se ulaže zbog gospodarskog prometa kojeg južniji grad ni izbliza nema, ali ima putničkog, turističkog, koji itekako krca državni proračun brzom lovom. Ako je već i samo do toga. No, za nevolju, bez države koja je vlasnik većina prostora o kojem je riječ, nema rješenja. A vlast drži, za nevolju našu, HDZ. Pa mi čekamo da HDZ padne, a onda ćemo valjda skočiti na projekte kao prč na kozu.
U dalmatinskoj metropoli gradska vlast diže kredit da bi uredila plažu, tehnološki centra, škole i vrtiće, a o propuhavanju začepljene prometne infrastrukture može samo sanjati. A kamoli da grad prođe mukte, kao Rijeka. Pa da se digne i 200 milijuna eura kredita i riješi se konačno na jedini normalan način željeznička komunikacija "Gradska luka – Kopilica – zrakoplovna luka" i "Gradska luka – tunel na četiri cestovne trake", ne bi čovjek riječ rekao. Pa neka gradonačelnik kuca šampanjac s kojom god mu vlašću drago. Ovako ispada da su građani i sudbina Splita taoci vječitog čekanja. Za to vrijeme Rijeka i drugi gradovi u petoj su brzini. Već im gledamo u dupe, a bit će još i gore.
