Sv. Duje se i ove godine pobrinija da na njegov dan, kada ponosno na procesiji nose njegov kip i svete kosti, ne pada kiša.
Pripali smo se već kad je jučer prid zoru opalila nevera s pljuščinon i gromovima, da će fjera našega patrona doć u pitanje, kad ono – dočekalo nas lipo i sunčano jutro, puna Riva svita i svih mogućih zvukova – s brojnih razglasa vjernike pozdravlja naš nadbiskup Marin Barišić, klepatalice klapaju u dičijin rukama, vrte se zjogatuli, pivaju svirci, cijuču ćukci i tići na baterije, iz kafića trešti dalmatinska glazba, ćakulaju furešti na svojin jezicima, pa se domaća splitska i dikoja vlaška rič utopila u tom sveopćem žamoru. Ali, baš to je fešta sv. Duje - da nije tog šarenila, ne bi valjalo.
