StoryEditor
SplitUVIK KONTRA

Damir Šarac: Turistički je cunami priplavija i potopija sva ta naša mista i mistašca, buže i žala na kojima su nekad ‘živili građani‘

Piše Damir Šarac
2. rujna 2021. - 10:35

Ovako ćemo: znate li kolika je procjena da su iznajmljivači zaradili u dobroj splitskoj sezoni, ka šta je, recimo, bila ova? Oko 50 milijuna eura. Znate li koliko se od toga ulilo u splitski proračun? Oko sedan milijuna. Kuna. Ne eura, nego kuna. Šta nije dovoljno niti za čišćenje stare gradske jezgre.

Ajmo dalje: znate li koliko aerodrom Split ima dobit u dobroj godini? Oko 130 milijuna kuna. Znate li koliko od toga ide Splitu gradu? Skoro pa ništa.

I još: znate li koliko splitska Lučka uprava ubere u Gradskoj luci? Nešto priko četiri milijuna kuna. Nisu neki veliki pinezi. Ali gradu, koji je blokiran zbog te luke cilo lito, opet ništa. More bit da san i falija u koju kunu, ali konat je isti.

image
Vladimir Dugandžić/Cropix

Uzaludna lipota

Eto to van je, lipi moji, slika i prilika našega turizma. O našemu Splitu cili svit priča, više nema kantuna zemaljske balote iz kojeg nije neko doša da se divi ovoj lipoti i divoti pa da prilipi na Instagram najčišće more, stare stine, čuvenu spizu, najjači porat na Mediteranu, ritam grada, škoje, Zagoru, slapove, tovare i dupine, bla, bla, bla, sve slaje od slajega, na koncu čega možemo po užanci zaključit: ča je pusta Londra kontra Splitu gradu. Za umrit od smija.

Grad i njegovi građani, prigaženi, smečeni, zatučeni masovnin turizmon, od svih milijuni koji se u njega sliju – nemaju ništa. Ali ništa.

Ne da nemamo, nego smo još i na gubitku. Neka rentijeri i gostioničari, agencije i suvenirnice zarađuju, neka i pet puti više spreme u muzinu. Neka ide i državi. Ali, brate, da nama ne ostane ni cente od te gužve, osin šta tri litnja miseca prikrižimo život dostojan čovika, to naprosto nije normalno ni ljudski.

image
Vladimir Dugandžić/Cropix

Naš se turizam još uvik reklamira ka "život s građanima", poziva se furešte da idu na našu Peškariju i Pazar, di dolazu Splićani, da otkriju naše kafiće, naše restorane, naše pjace i naša kupališta. Jer toga nigdi nema! Kažu in "živit ćete u dinamici grada skupa s njegovin građanima". Opet se mo'š samo nasmijat. Jer od toga već godinama nema ništa.

Dapače, turistički je cunami priplavija i potopija sva ta naša mista i mistašca, buže i žala na kojima su nekad "živili građani". Ti su se građani odavno povukli u mišje rupe, u svoje stanove i kvartovske kafiće i butige.

Ako ne virujete da je tako, svratite u centar Splita u deseti misec, ili bilo koji dan do šestoga miseca dogodine. Pa ćete vidit "puls grada". To odavno ne pulsira, umrlo je, prazno je, iseljeno, zatvoreno i označeno komadon karte na kojoj piše "privremeno zatvoreno". Dok ne dođu pravi potrošači. Kad dođu oni, u sezoni, opet ne mo'š vidit poznatu facu.

image
Tom Dubravec/ Cropix

Građani su zbog nekontroliranoga i kaotičnoga turizma izgubili gradsko središte, sve živo i neživo je krešilo, od spize u butigama do piva u najprostijemu kafiću.

Nemaš di parkirat auto, ne mo'š sest na omiljeni štekat, malne deset puti ovoga lita san čuja: "Poslin četrdeset godin više ne iden na Bačvice jer su ispišane, izrigane i pune stakla." Oni drugi nije se dva miseca približija kafiću u Getu di pije kavu ima dvadeset godin. Oni treći uopće s Mertojaka ne dolazi u grad jer nema di parkirat. Peta ne dolazi u centar jer nema nikakve korisne butige. Šestome je skupo platit pivo trideset kuna, a rižot sto i pedeset kuna. Stotine mladih familija bižu naglavce iz Splita jer za iljadu godin od plaće ne bi mogli kupit stančić koji je skuplji nego u centru New Yorka.

Uklonili smo se...

I tako jedan po jedan, deset po deset, Splićani su pripustili svoj "dinamični ritam" fureštima i onima koji od njih žive. Sve je podređeno stranome svitu, a jedan posrani tuš na Ovčicama, kojin se već sedandeset godina služi petstotinjak građana kupača, Županija i koncesionar nisu kapaci popravit, i cilo lito se domaći ljudi nisu imali di rasfriškat ni napit vode.

image
Tom Dubravec/Cropix

Tako se umisto one fantazije da se "oni priključe našemu životu" mi moramo priključit "njihovome životu", za šta nemamo ni pinez ni volje. Onda se zna šta slidi: ako se ne'š poklonit, onda se – ukloni. I bome smo se uklonili. Pristali smo da iznajmljivači i ugostitelji zarađuju maksimalno, a plaćaju minimalno, šta je bilo prihvatljivo u doba kad se turizam još rađa i tribalo ga je potaknit, ali danas je ovo prikoviše.

Milijuni auti prolaze kroz grad pa u luku, milijuni gostiju, da prostite, kenjaju i pišaju u Brački kanal, količina škovaca poveća se deset puti, od ovoga lita i s malih gradskih plažica ka šta su Bačvice potirani su domaći, bliže od Gripa ne možeš parkirat, mase koriste usluge naše jadne bolnice i, sve u svemu, kvaliteta života građana rapidno je pala.

image
Joško Ponoš/Cropix

Nakon napaljene sezone ostane nan spižđen grad, rolete padnu na apartmane i restorane, ulice opuste, ko je šta zaradija gricka do prolića ka hrčak i općenito sve ide u niku stvar osin cijena. One kad skoču, ne padaju. Neću ni govorit o zabavnoj ponudi, to je tek slučaj zbog kojega se čovik pita kako se i di ova mlađarija koja preteže među splitskin turistima uopće zabavlja. Nije se održa njanci jedan koncert nekoga svjetski relevantnoga pivača ili benda ili DJ-a. Par gaža domaćih pivača i to je to. A ni Ultre, koja opet zanima samo one koje zanima, nije bilo. Iza ponoća zabava je lokanje i pišanje po plažama.

Uglavnon, Split liti stane u tri riči: gužva, šporkica i dosada.

Eto to van je slika i prilika fantastičnoga splitskoga turizma koji je udavija građane i grad, fizički i mentalno.

item - id = 1124289
related id = 0 -> 1124763
related id = 1 -> 1124659
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. rujan 2021 10:18