Ne pomažite više, bit će bolje da je tiše...
Toga su osunčanog jesenjeg jutra rijetki Otišićani gledali u stranu i u pod… Veliko je to podsvilajsko selo, brojalo je 1100 mještana prije rata, a danas ih prezimi dvadesetak, teško trideset. Pravoslavni Srbi. Naši domaći, Dalmatinci. Sreli smo ih bili ukupno četvoro, dvoje iz iste kuće. U stranu su gledali jer im je bilo neugodno. Možda su i strahovali. Jedan nam je kazao neka napišemo da ga nismo ni zatekli, da je bio u šumi…
Neobično je to iskustvo, koncem 2026. godine, u Europskoj uniji, u zemlji članici NATO saveza i svih tih nekih raznih, navodno elitnih društvenih, civilizacijskih, političkih i gospodarskih kružoka, neobično je, znači, gledati starije ljude gdje na svom rodnom pragu gledaju u pod i žale što je novinar reporter banuo baš pred njih usred svih tih ruševina iz kojih rastu stabla. Koja su, tako, šiknula iz tmine i sad u vis streme ko pružene ruke, da se poslužimo čudesnim Tinovim stihovima.
Jer, kako će nam prešutjeti što su doživjeli u posljednje vrijeme dok im stada od po sto i više krava iz susjednih sela između Vrlike i Hrvaca seru po selu toliko da su i ti splitski reporteri dobro gledali u što će ugaziti?! Sve im je živo izasrano!
Kako da nam ne kažu da im je dosta jada zadao Miro Bulj, sinjski gradonačelnik, ističući u više navrata baš njihovo selo kao središte četničkih derneka. Za čim bi onda u tom mjestu – koje i danas kusa figurativnu balegu odmetnutih kninskih političkih vođa od prije trideset godina zaostalu nakon propasti oružane krajinske pobune, a ne samo ovu stvarnu galebinu hrvatskih goveda – osvanuli uvredljivi grafiti i poruke, znate već i sami kakvog sadržaja. Ustaškog i nacističkog.
Znat će šta je nemoć, ko zaziva upomoć...
A kako da nam, s druge strane, kažu i požale se, kad ćemo mi sve to napisati i objaviti pa krajem radnog dana lijepo otići kući, a oni će sutra dočekati upravo ono čega su se pribojavali i što se upravo zbilo. Javljaju Novosti, portal Srpskog narodnog vijeća:
"U noći s 31. listopada na 1. studenog u Otišiću, selu u Dalmatinskoj zagori u blizini Vrlike u kojem žive pripadnici srpske nacionalne manjine, na tablama s nazivom mjesta osvanuli su grafiti s kukastim križem i ušatim ‘U’, odnosno ime mjesta je prešarano, uz dodatak slova ‘U’ s križem.
Na putokazu za Stojsavljeviće, Stojanoviće i Petroviće također je iscrtano ustaško ‘U’. Prema saznanjima mještana, 31. listopada oko 17 sati znakovi su bili netaknuti, a uništena signalizacija osvanula je ujutro 1. studenog. Na asfaltu stoji i potpis – Torcida.
Zbog ovih je događaja Policijskoj postaji Sinj podnesena prijava protiv nepoznatih počinitelja zbog ponovljenog kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju te oštećenja tuđe stvari (zločin iz mržnje). U prijavi je navedeno da se ne radi o izoliranom slučaju oštećenja jednog znaka, već da je devastiran i ispisan gotovo svaki prometni znak na potezu od samog ulaza u selo pa sve do centra Otišića. Na svim tim mjestima namjerno su iscrtana ustaška obilježja i simboli totalitarnog fašističkog režima. Navedeno je i da se radi o kontinuiranom ponavljanju kaznenih djela motiviranih mržnjom prema pripadnicima srpske nacionalne manjine na području naselja Otišić.
‘Ovakvi incidenti se ne mogu promatrati kao običan vandalizam ili prekršaj protiv javnog reda i mira. Riječ je o sustavnom, organiziranom i namjernom zastrašivanju, nesnošljivosti te javnom poticanju na mržnju usmjerenom prema lokalnom stanovništvu i povratnicima pravoslavne vjeroispovijesti na ovom području’, dodaje se u prijavi.
Budući da učestalo ponavljanje ovih djela unosi osjećaj nesigurnosti, ugroženosti i straha među mještane Otišića, od nadležne policijske postaje se zahtijeva, između ostalog, žurno postupanje i poduzimanje svih zakonom predviđenih radnji u cilju otkrivanja nepoznatog počinitelja i pokretanja kaznenog progona po službenoj dužnosti za kaznena djela motivirana mržnjom, kao i povezivanje ovog slučaja s prethodnim incidentima na istom području kako bi se utvrdio kontinuitet i obrazac djelovanja usmjerenog na izazivanje nacionalne i vjerske nesnošljivosti.
Traži se i pojačavanje redovitih policijskih ophodnji i patrola na području naselja Otišić, s posebnim naglaskom na kasne večernje i noćne sate, radi preventivne zaštite građana, njihove imovine i javne infrastrukture."
Druga je to prijava po redu. Prva je, kako čujemo, policiji podnesena nedavno, kad su ono bili osvanuli prvi graffiti i zastava pred hramom svetog arhangela Mihajla.
Dovoljno ste pomogli, jedva smo živi i bez vas...
Uglavnom, Miro Bulj je govorio da se ljetos, malo prije obljetnice kolovoske oslobodilačke akcije, u selu održao skup pod parolom "3O - Otišić, Otpor Oluji" na kojemu da se okupljaju četnici iz svih dijleova svijeta. Tako su barem prenosili mediji. I da je tako bilo i lani.
Odlazeći nekidan po reporterskom zadatku u Otišić, u potragu za tim Buljevim četnicima, naišli smo tek na tih spomenjutih nekoliko starijih mještana. Tih koji su gledali u stranu i u pod. Osjećali su se kao da im netko crta metu na čelu. Baš tim riječima. Svjedočeći o parolama i grafitima koji su slijedili prethodne Mirove izjave.
Rekli su nam da se mještani, izbjegli poslije Oluje na sve strane svijeta, okupe za pravoslavni blagdan, ljetnu slavu svetog arhangela Gavrila jer da je ljeti svima zgodnije doći staroj kući. Ljeti su godišnji odmori.
Ništa drugačije nije ni u ostatku raseljene Dalmacije: bez obzira koje vjere ili nacije ljudi bili, ljetni seoski sveci obično su posjećeniji nego zimski. A napije li se koja budala pa štogod vikne ili zapjeva, znate i sami iz svojih krajeva, sutradan ta blesa ode u neki svoj život i nema ga do idućeg derneka, sveca ili slave.
Zar nema policije, zar nema granica i osobnih dokumenata koje treba uza se imati?! Zar nema kamera?! Prekršajnih i kaznenih prijava, sudova i pravne države?! Mislimo, za detekciju četnika! I drugih sličnih bandita, s drugim značkama... Bulj viče da sve službe sve znaju. I Zoran Milanović isto da zna!
Na koncu konca, jednom kad svi odu i smrkne se, a to je sve ranije, i pogasi se ionako jedva tinjajuća seoska rasvjeta, na dnu otišićkog čađavoga lonca ostane šaka te povratničke sijede čeljadi kakvu smo i sami nekidan sreli. Sama. I svima bi nam možda najradije gorko poručila:
"Ako za boga znate, molimo, ne pomagajte…"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....