Jučer smo objavili priču o Zagrepčaninu Mislavu Đurinu, koji nije mogao uspjeti u metropoli. No, došao je u Sinj i sredio život: kupio kuću, auta, sve bez kredita! Otvorio je pogrebno poduzeće, dobro se uklopio u zajednicu. No, nekim Sinjanima nije jasno kako je uspio.
- Po njegovoj priči ispada da je pomrlo pola Sinja da bi si on priuštio sve šta nabraja, netko tko promjeni deset auta zna se čime se bavi, bar tako kaže struka. Ja sam isto iz Sinja pa nitko tako nije uspio ovde, a evo imam još dosta prijatelja iz Sinja pa nas sve zanima koja je točna formula, jer i mi bih tili uspit u gradu koji je mrtav, nema života, svi poslovni prostori u gradu zatvoreni, nema nikakvog sadržaja. Evo sad za advent nema niti jedna kućica ili nekakvog sadržaja pa nas stvarno zanima kako ti to ide za rukom? - pitali su ga na Facebooku Slobodne Dalmacije.
Mislav mu je odgovorio.
- U Sinju, dragi moj, velika većina živi i više nego dobro. Jel imate svi krov nad glavom? Većina mladih obitelji ima svoju vlastitu kuću ili stan, što u Zagrebu nemaju. A ako kupiš auto i prodaš ga da bi kupio drugi, ne treba ti baš velika hrpa novaca.. I ne samo to, u Sinju svaka kuća ima bar dva auta ili više...
U Sinju ljudi nisu svjesni koliko dobro žive, kafići puni do čepa, u svakom fast foodu red do prekosutra, u svakoj kući ima pršuta koliko voliš. Trebao bi otići u Zagreb di se pršut jede jednom godišnje da bi vidio kolko ti je tu dobro - navodi Mislav, te dalje obrazlaže kako su to sredili život u Sinju.
Parcele ispod 50 eura
- Od prodaje ženinog auta kupili smo parcelu u Sinju, u Zg na Trešnjevci je kvadrat građevinskog od 800 eura pa naviše, ovdje imaš ispod 50 eura. Mi nismo platili ni 40.000. Problem je kaj vi ne znate koliko dobro živite. Prva kuća preko puta mene, mlada obitelj, sagradili kuću, dva auta imaju, oboje rade... Znaš kad bi to mogli u Zagrebu? Nikada... vjeruj mi, NIKADA!
Evo baš sam pogledao sad... NAJJEFTINIJE građevinsko zemljište u četvrti di sam odrastao u Zagrebu je 280 tisuća eura, pa do milijun i 300... A ovdje u Sinju za pola cijene toga kupiš plac i napraviš kuću ugrubo. I dalje u Štefa moš popit kavu za euro, odigrat u Bobe na pikado za 20 centi, u ZG je partija 80 centi.. Jedino što je u Zg puno jeftinije su keramičari.
U Zagrebu bi za kuću i plac na poziciji 1500 m od Trga potrošio cca 1 milijun eura, i ne samo to, nego misliš da bi mi u Zagrebu žena vodila djecu na ponoćku?
Stari, odi pred kip Gospe i zahvali se što živiš ovdje. Nije sve idealno, masu toga moras riješit u Splitu, ali ovdje možeš ŽIVJETI s onoliko s koliko u Zagrebu ne znam možeš li PREŽIVJETI.
Ako si u Sinju, bubam, autolimar, mjesečno zaradiš sigurno 1500 eura, i neka ti žena zaradi 800, to je 2300 eura. Crveni matun je 2 eura, beton blok 1 euro, ovdje imas poznanike, prijatelje i slično koji znaju zidat, treba ti 30 kubika betona, što je 3000 eura, 2000 blokova, što je 4000 eura.. naravno nije to sve, al kužiš.. tu imaš mogućnost koju u Zg nemaš. Meni su unutra sve radili: punac, prijatelj električar, od punca prijatelj vodu, punac pločice, ja.. Samo to što sam vamo platio materijal i marende u Zg bi potrošio 50 tisuća eura.. jer mi ne bi imao tko napraviti, jer to nitko ne zna..
Ovdje mi je prvi susjed zidar, znam osobno dva vodoinstalatera, punica mi ima blago, SVAK ovdje je vješt rukama... Zagreb ima svoje velike velike prednosti, al ne bi, vjeruj mi, ja našao prijatelje za postavit knauf u Zg NIKAD, jer ljudi to znanje nemaju, ne da ti neko ne bi dao ruke, nego nema tko..
Budi sad iskren 100%, da ideš sad dić 10 metara zida.. DANAS.. znaš bar dvoje ljudi koji bi ti u Sinju došli dat ruke.. Kad je trebalo čistit oko kuće ili u kući prat fuge nakon fugiranja, moja žena nazove susjedu da joj da ruke.. Kad mojoj susjedi treba pričuvat dijete zove moju ženu, ne mora platit 25 eura sat dadilje...
Sinj jest zapeo u nekom vremenu, istina.. al‘ u vremenu koje je po MNOGOČEMU bilo bolje..
Samo su mlađe generacije u kurcu i lagano koračaju ka Zagrebu.. Al Sinj bi još imao vremena da uzme samo dobro modernog doba, kao npr. prihvaćanje drugih, veća prava žena, bolju brigu o životinjama itd.. Al definitivno se može spasit rad rukama, proizvodnja bar dijela vlastite hrane, vjerski običaji itd...
Zagreb po mnogom mora otić nazad, isto ko što Sinj po mnogom mora naprijed.
I kad bi zaista prihvatili jedni druge i krenuli učit jedni od drugih, bilo bi SVIMA bolje.. Nadam se da ćeš pročitat moje riječi i shvatit što ti hoću reć.
