Pišući na ovim stranicama o završetku prvog ciklusa priprema za 309. Sinjsku alku, koja će se pod pokroviteljstvom predsjednika RH Zorana Milanovića održati 4. kolovoza, naveli smo zabrinutost alkara za konje. Rekli su nam da ih na raspolaganju imaju 27, "taman na knap" za uspješno izvođenje završnih alkarskih nadmetanja.
Zbog toga ih čuvaju od mogućih ozljeda, premda je to vrlo teško jer za alkarske konje tek stiže najnaporniji i za moguće ozljede najopasniji dio priprema – uvježbavanje gađanja alkarske mete na stazi alkarskog trkališta. Start i puni galop s alkarom na leđima po pješčanoj stazi, i tako tri puta na svakoj probi, izniman je napor za konje. Da bi izdržali takav napor, svi konji moraju biti "zdravi kao dren", uz pokazivanje brige alkara da taj napor olakšaju svojem "živom rekvizitu" koliko je god to moguće.
Svaki pogrešan pokret i nepažnja koji izazivaju (pre)opterećenost alkarskog konja dok starta na alkarskoj stazi noseći u sedlu u punom galopu alkara s kopljem u desnici, koji juriša prema alkarskoj meti, može dovesti do ozbiljnih ozljeda mišića, tetiva ili zglobova ovih četveronožnih ljepotana i izbaciti ih iz stroja. Informacija da alkari imaju konja "taman na knap" izazvala je veliku zainteresiranost kod nekih ljubitelja Sinjske alke, ne samo u alkarskome kraju. Jer nije prvi put da u sklopu priprema za održavanje alkarskih svečanosti iz alkarskog tabora govore o problemu s konjima.
Pamti se da je, ne tako davno, zbog gripe kojom su se zarazili konji u alkarskoj ergeli bilo i odgađanja održavanja Alke. Zabrinuti se danas pitaju hoće li u slučaju ozljeda većeg broja alkarskih konja biti dovedeno u pitanje održavanje 309. Alke. Tome dodaju dodatno pitanje: zar je toliki problem osigurati dostatan broj konja za Alku? Ima, naravno, i onih koji odmahuju rukom, uvjereni da je to samo šuplja priča. Iz godine u godinu konjogojstvo i konjarstvo na području Dalmatinske zagore, osobito u cetinskome kraju, intenzivno se revitalizira, pa bi se iz sve većeg broja štala zatvorenih očiju mogli izabrati potrebni konji za izvedbu alkarske priredbe. Je li baš tako?
Prije bilo kakve daljnje elaboracije treba reći da se održavanje 309. Sinjske alke 4. kolovoza sigurno neće dovesti u pitanje zbog konja. Konja danas ima, ali malo je iznimnih, kakvi su oni što ih jašu alkari kopljanici. Alkari su u završni dio priprema ušli s 27 raspoloživih konja, od kojih je 20-ak vrhunskih grla. Za izvedbu završnog alkarskog turnira potrebno je izdvojiti najkvalitetnijih 17 konja za isto toliko alkara kopljanika koji će se nadmetati za pobjednike Bare i Čoje i slavodobitnika Alke. U alkarskoj povorci sudjelovat će najviše 25 konja. Uz spomenutih 17 koje će jahati alkari kopljanici, još šest konja potrebno je za alkare pratitelje barjaka, jednoga konja jahat će alkarski vojvoda, a 25. konj u povorci bit će edek, koji simbolizira zarobljenog konja seraskera Mehmed-paše, zapovjednika neuspjelog vojnog pohoda Osmanskog Carstva na Sinj u ljeto 1715. godine. Budući da je Mehmed-paša obezglavljen pod Sinjem, na edeku nitko ne jaše, nego ga u alkarskoj povorci vode dvojica alkarskih momaka.
Radi kvalitetne izvedbe alkarskih priredbi važno je, dakle, na raspolaganju imati 17 brzih i gizdavih konja. Konj alkarskoga vojvode u pravilu je bijel i po tome se izdvaja od ostalih. Za onih šest konja na kojima jašu pratitelji barjaka važno je da nisu divlji, da mogu podnijeti ambijent koji ih okružuje dok prolaze ulicama Sinja i stazom alkarskoga trkališta. Konja za te potrebe u svakom se trenutku može pronaći u štalama koje egzistiraju na području cetinskoga kraja. Sve se, dakle, svodi na iznimnu kvalitetu onih 17 grla na kojima će jahati alkari kopljanici.
Što priječi alkare da u svakom trenutku, neovisno o mogućim ozljedama konja tijekom priprema za alkarski turnir, u svojoj ergeli imaju barem 10-ak iznimno kvalitetnih konja u pričuvi? Koče ih prostorni i materijalno-financijski uvjeti. Uzdržavanje konja nije jeftino. Alkarska ergela smještena je u štali na hipodromu koja je izgrađena prije 45 godina, kad je Sinj bio domaćin konjičkog turnira Mediteranskih igara Splita. U štali je ukupno 40 alkarskih konja. Njima 365 dana u godini treba davati sijeno i zob, pojiti ih, čistiti ispod njih, timariti ih, kupati, i ako ih se ne jaše, mora ih se izvesti s veza i pustiti u slobodnu šetnju, naravno u posebno ograđenom prostoru. Sve to rade u alkarskoj ergeli. Uz to moraju stalno zanavljati ergelu. To rade na dva načina: vlastitim uzgojem, u čemu zbog objektivnih razloga do sada nisu bili osobito uspješni, ili kupnjom mlađih konja, posljednjih desetljeća najčešće iz Mađarske, gdje je konjogojstvo puno razvijenije nego u Hrvatskoj.
Do 1968. godine alkari su na razne načine nabavljali konje za održavanje Alke. Samo su pojedinci imali vlastitog konja. Dio konja uzimao se u najam od lokalnih seljaka. Onaj dio koji je nedostajao iz alkarske družine kupovali su na godišnjem sajmu u Livnu uz blagdan sv. Petra, s njima bi izveli pripreme i održali Alku, a onda bi te kupljene konje krajem rujna prodali na tradicionalnom godišnjem sajmu u Trilju, za blagdan sv. Mihovila.
Zbog sklonosti Josipa Broza Tita Alci – ponajviše zahvaljujući utjecaju njemu bliskih suradnika, rođenih Sinjana, generala Bruna Vuletića, dugogodišnjeg alkarskog vojvode, i Berislava Badurine, dugogodišnjeg šefa kabineta predsjednika Jugoslavije Josipa Broza – JNA je u tadašnjoj vojarni na predjelu Štalije formirala konjičku jedinicu. Konji iz te postrojbe bili su na raspolaganju za održavanje Alke, a konjička jedinica bila je i inicijalna kapisla da se 1968. godine u Sinju osnuje Konjički klub "Alkar", koji je, uz kraće prekide, i danas aktivan. Kad je 1979. godine na istočnom rubu alkarskoga grada izgrađen hipodrom, jedini takav objekt namjenski građen južno od Save, sagrađena je i nova, moderna štala.
Nakon što su hipodrom i štala ostvarili svoju ulogu vezanu uz konjički turnir Mediteranskih igara Splita 1979. godine, novoizgrađena štala ustupljena je na korištenje JNA, pa se konjička jedinica iz skučenog i neuvjetnog prostora unutar vojarne na Štaliji preselila u novu štalu na hipodromu. Tu je ostala sve do raspada bivše države, a kad je bio "razlaz", uoči velikosrpske agresije na Hrvatsku, JNA je otišla svrstavši se na srpsku stranu, a konji su ostali. Slijedom dotadašnje prakse, konje u štali na sinjskom hipodromu uskoro je preuzeo HV, koji je također osnovao posebnu konjičku jedinicu, a zapravo s jedinim ciljem da se kroz nju osiguraju potrebni konji za održavanje Alke. Trajalo je to kratko vrijeme, a onda je konjička jedinica HV-a ukinuta, nešto se kemijalo oko policijske nadležnosti da bi skrb o konjima u štali na hipodromu sa svim pravima i obvezama preuzelo Viteško alkarsko društvo.
Alkari su osnovali posebnu tvrtku "Alkarska ergela", kroz nju su imali velike planove koji su trebali pomiriti do tada vječno nepomirljive preferencije alkara za konje arapske ili engleske pasmine. Odlučeno je da se kroz "Alkarsku ergelu" pokrene uzgoj konja tipa "alkar", koji bi bio mješanac s najboljim osobinama englezera, arapa, odnosno anglo-arapa. U tu je svrhu "Alkarska ergela" 2005. godine nabavila pet kobila, a bio je postavljen cilj da se do 2015. godine i jubilarne 300. Sinjske alke uzgoji dostatan broj konja tipa "alkar" da na 300. Alci svaki alkar jaše na konju tog tipa. Cilj nije ostvaren, a nije ga bilo ni moguće ostvariti. Izostao je očekivani interes vlasnika kobila iz zemaljskog uzgoja, dakle pojedinačnih privatnih vlasnika, a uvjeti u štali na hipodromu bili su takvi da se unutar "Alkarske ergele" nije moglo posvetiti dužnu pažnju uzgoju. Uzgojeno je nešto konja tipa "alkar", oni su već sudjelovali u alkarskim pripremama i na nadmetanjima, a sudjelovat će i na 309. Alci. Ali to nije to. Alkari žele, trebaju i mogu više.
To će, kako sada stvari stoje, ostvariti na području Vrlike. Suradnjom Viteškog alkarskog društva i vrličke gradske vlasti, već godinama se razvija projekt formiranja uzgojne ergele. U tom je kontekstu "zapiketan" kompleks državnog zemljišta površine 15-ak hektara na lokalitetu Garjak-Vinalić, koje je u postupku izdvajanja iz Hrvatskih šuma. Paralelno se radi projektna dokumentacija, a u sve je uključena i Vlada RH koja je, kako smo neslužbeno doznali, preko Ministarstva poljoprivrede rezervirala potrebni novčani iznos kojim bi se financirala izgradnja objekata buduće uzgojne ergele i nabava stada za reprodukciju.
Ovaj je projekt još na podužem štapu, ali su u vrličkoj gradskoj vlasti i Viteškom alkarskom društvu veliki optimisti i čvrsto vjeruju u njegovu realizaciju u najskorije vrijeme. Kroz taj bi se projekt uspostavila kontinuirana proizvodnja konjskog pomlatka. Radom s mladim konjima, grla koja bi najbolje odgovarala potrebama Alke dolazila bi u štalu na hipodromu, a preostala grla bila bi na raspolaganju Vrličanima za izvedbu njihovih velikih planova u turizmu, u kojemu bi konjički dio bio jedna od najvažnijih sastavnica.
Što u kontekstu pripreme i održavanje Alke do tada? Ništa drugo nego kao i do sada. Osigurati dostatan broj konja i truditi se da se uvijek ograničeni kontingent sačuva od ozljeda. Za Alku kažu da jednim svojim dijelom spada i u sport. Točno, ali za razliku od svih drugih sportova, na svojem u svijetu jedinstvenom viteškom turniru, zasnovanom na legendi koju obnavljaju svake godine u kontinuitetu duljem od tri stoljeća, alkari koriste živi rekvizit, konja.