Vjerojatno ste već čuli za Dudleyja Stokesa i Devona Harrisa, podcijenjene članove bob-reprezentacije Jamajke koja je obilježila Zimske olimpijske igre u Calgaryju davne 1988. godine, jer mi vam sada donosimo jednu sličnu priču s naše strane "bare", točnije iz mjesta Umljanovića, gdje se ovog vikenda, u sklopu "Vikenda kulture i tradicije", održalo, ni više ni manje, nego Svjetsko prvenstvo na mure (šijavica). Igralo se po starinskim pravilima, dvije partije u šesnaest.
Za one koji ne znaju, riječ je o pomalo zaboravljenoj staroj tradicionalnoj dalmatinskoj igri u kojoj se istodobno pokazuju prsti i pogađa njihov zbroj. Naziv ove igre potječe od talijanskih brojeva sei (šest) i sette (sedam), koji su prilagođeni u domaćem izgovoru kao "šije" i "šete", a brojevi koji se, doslovce, izvikuju u igri kreću se u rasponu od 2 do 10. Tko točno pogodi zbroj, osvaja bodove. Igra zahtijeva iznimno brzu reakciju, oštar um i dobru procjenu protivnika.
Međunarodni turnir šijavice u Umljanovićima privukao je veliku pozornost natjecatelja i publike, a među čak 24 iskusna i prekaljena prijavljena para pažnju su privukli tinejdžeri Teo Mijić i Josip Stričević iz Sutine.
Gdje su oni zalutali ovdje, da nisu krenuli po sladoled? Podcijenili su ih, baš kao Stokesa i Harrisa davne 1988. godine u Calgaryju...
Iskusni tinejdžeri
Kad su Mijić i Stričević stali za "vrući" stol za mure (u ovom slučaju to je bila bačva) i zavrnuli rukave, uslijedio je šok.
"Šije, šete, oto, oto, kvatro... moja!!!"
Puca grlo, bačva se trese, stasiti i samouvjereni Sutinjani uzimaju punte (i pehar za treće mjesto) svojim više desetljeća starijim protivnicima. Publika gleda i ne vjeruje – tinejdžeri iz Sutine su hit-priča Svjetskog prvenstva u murama, slavit će se dugo u noć...
Teov i Josipov uspjeh nimalo ne iznenađuje one koji ih poznaju, za razliku od njihovih moćnih suparnika.
– Igramo od sedme godine, ma igraju nam ćaća, braća i didovi, jednostavno, to nam je u krvi... – u stilu Zdravka Čolića komentira ljubav prema ovoj pomalo već zaboravljenoj dalmatinskoj igri Teo Mijić.
– Pokazali smo karakter i znanje i isplatilo nam se. Nije bitan rezultat, bitno je zabaviti se i podružiti. Organizatorima svaka čast, bilo je obilje ića i pića, a i bogat kulturni program, koncert... Pehar smo odnili u svoje selo, slavilo se.
A koja je tajna uspjeha?
– Tajna? Ma nema tajne uspjeha, nego valja bit šta mudriji i pretpostavit di će i kako protivnik odigrat... – dok nas Mijić pokušava uvesti u svijet mura, preko oka već gleda postavlja li se nova podloga na kojoj će on i njegov partner pružiti desnicu i pustiti glas, a svima koji ih podcijene uzeti mjeru (punte).
Toliko već puta ispričana priča u svijetu sporta i života – nikad nemoj podcijeniti protivnika...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....