Naslušali smo se svi mi i previše priča o Dalmatinskoj zagori kao budućoj Provansi, mjestu za odmor, zelenoj oazi za ugodan život, povratku mladih na rodnu grudu svojih djedova…
Svakakvih je obećanja bilo od vladajućih svih ovih godina, no "tvrdi" dalmatinski ljudi i dalje žive kako su živjeli i njihovi preci – samo od truda svojih žuljevitih ruku, svoje upornosti i rada. Naučiti su oni da ako motiku ne uzmu u ruke, nema ni njima ni djeci ni života ni budućnosti.
I upravo tom logikom, motom svojih predaka, minulih se godina diljem Dalmatinske zagore obnavljaju stare kuće, grade se nove, ulaže se u turizam, privlači se goste bogatstvom koje imamo – mirom, prirodom, čistim zrakom, vrhunskom hranom, a blizina mora tek je dodatni plus da bogati stranci upravo taj...