Kako život piše neobične priče, najčešće nismo ni svjesni, jer da je netko prije 100 ili samo 50 godina stanovnicima Zavojana kod Vrgorca rekao da će u njihovu mjestu jednog dana živjeti Nepalci, oni bi ga vjerovatno proglasili ludim ili u najmanju ruku lošim prognozerom.
No, bespuća suvremene globalizacije dovela su skupinu radnika iz te planinske azijske države pod mitski dalmatinski Mijovil. Sigurno ni Stipe Božić, jedan od najpoznatijih Hrvata i Zavojančana, dok se uspinjao na Himalaje nije slutio da će tamošnji ljudi Hrvatsku i njegov rodni kraj kao obećano mjesto za rad i život.
Božić je u svojim intervjuima često isticao Nepal kao zemlju koja mu se duboko urezala u sjećanje, jer je "onakav kakav je bio prije stotinu ili tisuću godina, nije urbaniziran, a ljudi žive na prirodan, iskonski način, planine se dižu u nebo, a u nizinama se protežu rijeke i prašume".
Vjerovatno dok je obilazio tu azijsku državu nije ni u snu mogao zamisliti da će jednog dana Nepalci hodati kroz zavojanske zaselke Grmine i Podprivorac, dolaziti na pivo u zadrugu, ispred Doma. To vrgorsko selo je prije otprilike šest desetljeća imalo oko 1100 stanovnika, danas tek nešto više od njih stotinu, uglavnom u "zlatnim godinama".
Većina mještana se od tih vremena iselila na područja Splita i Makarske, gdje su se otvarala radna mjesta, a time i u potrazi za boljim životom, dok je nešto mlađe generacije životni put odveo do Irske i Njemačke. Pad broja stanovnika počeo se osjećati već prije pola stoljeća, ali, nažalost, silazna putanja demografske krivulje nije se zaustavila do danas.
No, bez obzira na takvu pustoš, danas u Zavojanima postoje svi uvjeti za suvremeni život, od ceste, interneta, vode, struje i dućana. Grade se bazeni, obnavljaju se djedovine, u blizini je i autocesta A1, ali rijetki se vraćaju živjeti za stalno.
Glavni je problem sigurno radno mjesto i plaća od koje se može pristojno živjeti. Najveći gospodarski subjekt u Zabiokovlju, Mesna industrija "Braća Pivac" odlučila je i zbog toga posegnuti za radnom snagom iz Nepala, no njihovi zaposlenici iz donedavno egzotičnih zemalja do sada nisu bili smješteni po vrgorskim selima.
Znalo se da će doći u Zavojane, mjesto iz kojeg korijene vuče poduzetnička obitelj Pivac, ali javnost je osluškivala kako će se razvijati situacija, odnosno kako će na to reagirati lokalno stanovništvo, hoće li se uklopiti, za koga će to biti veći kulturološki šok... I nakon što smo čuli da su vrgorski policajci morali izići na teren zbog poziva da su se Nepalci odlučili malo proveseliti, odnosno da su se napili, "okrenuli" smo brojeve nekoliko ljudi u tom mjestu da čujemo što oni misle o novim susjedima.
- Čujte, nisam nikakav rasist, strani radnici stanuju nedaleko od moje kuće i prolaze mi svaki dan ispred kuće. Neki dan im je moja žena dala malo piletine da skuhaju.
Ne znam što bih vam rekao, meni ne čine ništa loše. Ali neobično mi ih je malo vidjeti po selu... Znam da je policija dolazila, ali ne znam što je točno bilo.
Zovnite, vidite okolo - ističe Miro Majstrović, predsjednik Mjesnog odbora, te dodaje:
- Vidite kuda sve ovo ide, svakim danom će toga biti sve više i više u cijeloj Hrvatskoj. Još jednom kažem, poštujem svakog čovjeka i naciju, ali mi je sve ovo neobično.
Koliko Nepalaca ima u Zavojanima? Mislim desetak.
Zatim smo od drugog izvora doznali što se točno dogodilo, odnosno zašto su policajci morali intervenirati.
- Napili su se i počeli međusobno gurati, tu po cesti. Stisnuli su jednog, a tu je prolazila žena s djecom, i gledali su što rade. Nikome nije svejedno kad to vidi, jer to su nepoznati ljudi u selu i ne znaš kako će reagirati.
Vjerovatno je zbog toga bila pozvana policija - smatra naš sugovornik koji je želio ostati anoniman, jer, kako kaže, "mjesto je malo i mogu se nečije riječi pogrešno protumačiti".
Drugi Zavojančanin bio je puno otvoreniji, ali i on je molio da mu zaštitimo podatke "zbog eventualnih nesuglasica u selu":
- Poštujem svakoga i nemam problema s prihvaćanjem drugih ljudi. Tako su i naši sumještani i ostali hrvatski građani desetljećima išli trbuhom za kruhom u Njemačku ili drugdje po zapadnoj Europi, borili su se da prehrane svoju obitelj, a mnogi od njih to čine i danas.
No, nisu išli po tuđim vrtovima, brali šipke, skupljali orase... Nepalci se ovdje ponašaju prekomodno, kao da su tu desetljećima, bit je u tome da ne poznaju pojam privatnog vlasništva.
No, isto tako moram reći da nisam vidio da su se opili i pravili probleme nakon što su bili upozoreni i nakon što su policajci intervenirali u selu.