Nitko od posjetitelja nije smrtno stradao na sinjskom koncertu Marka Perkovića Thompsona održanom u ponedjeljak navečer na jedinom hipodromu južno od Save. To je najvrjednija vijest koja se, post-festum, može uputiti svekolikoj javnosti iz alkarskoga grada. Sve drugo, u organizacijskom smislu, doživjelo je totalni fijasko, a tomu su dva glavna razloga: prvi, cestovna infrastruktura grada Sinja i gravitirajućih gradova i općina Cetinske krajine toliko je razvojno zaostala da se svakodnevno u uobičajenim okolnostima u špicama stvaraju čepovi i kolone vozila u stajanju. Podsjetimo, Sinj kao jedinica lokalne samouprave ima oko 25 tisuća žitelja, a još 20-ak tisuća gradovi i općine cetinskog kraja.
Drugi razlog je odluka menadžmenta Marka Perkovića Thompsona da su se, iako su dobro znali koje sve i kakve ceste vode do sinjskog Hipodroma i natrag, kod onih koji su bili u stanju odlučivati, izborili da puste u prodaju 150 tisuća ulaznica.
Mada su, ne samo tim činom, pokazali da im je u cijeloj priči najvažniji novac ni njih, Thompsonov menadžment, ne treba kriviti za sve ono loše što se događalo u prometu uoči početka koncerta i poslije njegova završetka.
Znalo se da sinjske prometnice, od državnih cesta, među kojima najvažnija seže unatrag više od 60 godina kada je napravljena i od kada se na njoj ništa bitnog nije učinilo, ne daj bože da se proširila za još dvije kolničke trake ili slične trivijalnosti, nisu ni približno kapacitirane za prijem procijenjenih 48 tisuća vozila, uz 25 tisuća registiranih u cetinskom kraju, od kojih veliki broj u ponedjeljak također nisu bili garažirani, kao ni za okupljanje 150 tisuća osoba na hipodromskom prostoru.
Na to je, sve se glasnije čuje, upozoravala i sigurnosna procjena. Politika je, međutim, dala "zeleno svjetlo". Pritom se čuje da je jedna osoba s Thompsonom i njegovim timom dogovorila oba koncerta, 5. srpnja na Hipodromu u Zagrebu i 4. kolovoza na Hipodromu u Sinju.
Totalni kolaps
I dok je zagrebački koncert, po izjavi organizatora okupljenih 500 tisuća posjetitelja, u svim organizacijskim segmentima bio uspješan jer Zagreb ipak ima cestovnu i svaku drugu infrastrukturu koja je to mogla iznijeti, za organizaciju koncerta na Hipodromu u Sinju ne može se reći lijepa riječ. I odmah ponoviti da za to nije kriv Marko Perković Thompson i njegov tim već su krivi oni koji su dopustili da se u Sinju održi koncert s tolikim brojem posjetitelja i prekobrojnih na desetke tisuća vozila u kojima su na koncert pristigli.
Uoči najavljenog vremena početka koncerta u 21 sat promet se na svim prometnicama koje su vodile prema alkarskom gradu našao u totalnom kolapsu, a u samom Sinju stvorio se gotovo nerazmrsivi grop. Stvorile su se kolone u stajanju, neke duge i desetak kilometara, poput one od Trilja preko Otoka i dalje u smjeru Hipodroma.
Jedini kojima je u tim trenucima trebalo reći "kapa dolje" i duboko se nakloniti bili su policajci koji su činili sve u raspoloživim mogućnostima da se gordijski čvor kako-tako razmrsi i da ne dođe do ugroze opće sigurnosti u samom žarištu i okruženju ovoga najmasovnijeg javnog okupljanja u povijesti Cetinske krajine. Svi su drugi, ne računajući žurne službe, dio kojih se doslovno slamao od intervencija, naročito medicinska služba, Crveni križ i pripadnici Civilne zaštite, zakazali da bi promatrač sa strane pomislio kako su to radili namjerno.
Zakazali su organizatori koncerta sa svojom procjenom da će na tri ulaza sa 150 prolaza u prostor Hipodroma moći uredno ući i izići 150 tisuća osoba.
Pa im se dogodilo da je u vrijeme kada je koncert po najavi trebao početi ispred ulaza s plaćenim ulaznicama stajalo, prema nekim procjenama, 20-ak tisuća bijesnih posjetitelja, a koliko ih je ostalo u kolonama u stajanju na cestovnim prilazima Sinju nitko i ne spominje. Općem organizacijskom promašaju najviše su, ipak, doprinijeli sami posjetitelji koncerta. Među njima su "najzaslužniji" upravo oni koji su u konačnici najviše ispaštali, koji su u 21 sat u ponedjeljak navečer ostali zarobljeni u kolonama vozila u stajanju i kojima je, odlukom policije, kako su rekli, kao krajnjom mjerom, na prilazima alkarskom gradu blokiran ulaz prema Sinju pa su upućivani da se vrate odakle su došli.
Oni su očito ignorirali sve policijske upute i upozorenja da ne čekaju posljednji trenutak već da na koncert dođu ranije. Isto tako, na jedno su im uho ušli, a na drugo odmah izišli javno objavljeni policijski pozivi da sa svojim vozilima idu prema aerodromu na Piketu, parkiralištu udaljenom tek nekoliko stotina metara od Hipodroma, na kojemu je bilo mjesta za još više od 3 tisuće vozila, dok su sva druga parkirališta u gradu i sve ulice bile zakrčene parkiranim vozilima. Nabrajati sve druge slabosti i promašaje koji su se dogodili bilo ni izlišno.
Da su bila tri koncerta...
Za koji dan Sinj će u najvećem marijanskom svetištu na južnohrvatskim prostorima obilježiti blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, Veliku Gospu, odnosno blagdan svoje nebeske zaštitnice. Na dan blagdana, 15. kolovoza, na središnjoj proslavi u procesiji za Gospinom slikom i na svetoj misi te na gradskim ulicama koje u tim trenucima prerastaju u crkvu na otvorenom, nađe se 50-ak tisuća osoba. Iako je u tim okolnostima nevjerojatna gužva, svake godine se uz maksimalni angažman svih pozvanih da skrbe o tolikom broju okupljenih osoba, na kraju sve prođe bez neželjenih posljedica.
Upravo brojka od 50 tisuća posjetitelja Thompsonovu koncertu na Hipodromu u Sinju bila bi najprimjerenija. Pa su se umjesto jednoga na istome mjestu mogla održati tri koncerta, na primjer tri dana za redom. Da je netko iz vlasti, tko je o tome odlučivao, u trenutku odlučivanja, nakon upozorenja iz obavljenih procjena, imao "dvije čiste", dakle dovoljno razuma.
Zato kada se u neko buduće vrijeme bude pitalo što je bilo, organizacijski dio koncerta, kojemu gorki okus nije u potpunosti uspio ublažiti ni sam Marko Perković Thompson koji je na zadovoljstvo ljubitelja svoje glazbe u izvedbi dao cijeloga sebe, u velikom broju segmenata spominjat će se kao promašaj.
Možda, ipak, svako zlo ne bude za zlo. Thompsonov koncert samo je još jednom potvrdio kako je Sinj i cijeli cetinski kraj nedopustivo zapostavljen u pogledu cestovne infrastrukture.
Najviše u dijelu u kojemu samostalno odlučuje država putem svoje tvrtke Hrvatske ceste. Iako dionica državne ceste D1 Sinj – Split za sinjski i cetinski kraj doslovno život znači, ona je na potezu od Križica do Sinja još u gabaritima i s parametrima iz vremena svoje izgradnje prije 63 godine. Zahvati koji su se događali kroz Dicmo i ovaj najnoviji kroz Brnaze samo su šminka s ponešto poboljšanja sigurnosti sudionika u prometu i ništa više.
Hoće li poslije ove sramote s prometom oko Thompsonova koncerta Vlada, njeno resorno ministarstvo i Hrvatske ceste napokon shvatiti da Sinj ne smije postati i ostati "cestovna Bijafra" već da su mu odmah i sada potrebne moderne i funkcionalne prometnice, kako u smjeru Splita, jednako tako i obilaznice grada.
Osim ukoliko, ako bismo se igrali teorije zavjere, ne postoje tajni planovi da se puk Sinja i Cetinske krajine iseli s ovih prostora.
Takav imaginarij proizlazi iz činjenice da cestom Sinj – Split na godišnjoj razini dnevno prođe više od 16 tisuća vozila te da više od 6 tisuća osoba svaki dan iz sinjskog kraja ide po plaću na područje šire aglomeracije Splita. Ako to nisu argumenti da se s cestama u sinjskom kraju više ne čeka onda imaginacija o zavjeri možda i nije imaginarna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....