U zadnjih nekoliko godina, "zahvaljujući" klimatskim promjenama, Dalmatinska zagora postaje svojevrsna Provansa, barem u pogledu maslinarstva.
Nema škrape ni dočića u kojemu danas nećete vidjeti ovaj simbol mira, obilja i vječnosti. Neobično važna i gotovo besmrtna, pustila je svoje korijenje diljem Zagore, područja, kako kažu, na granici opstanka, što svakako ide u prilog i kvaliteti ove glavne uljarice u svakom dalmatinskom kućanstvu.
Unatrag par desetljeća, na određenim nadmorskim visinama, onima od petsto i više metara, mogućnost uzgoja maslina bila je minimalna ili bolje reći neisplativa s obzirom na niske temperature tijekom zimskih mjeseci.
Stoga ni struka ne voli baš govoriti o maslinama u Dalmatinskoj zagori, vele, maslina tamo nikada nije ni bilo, smrznut će...