Ove subote u Sinju Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i Franjevački samostan Čudotvorne Gospe Sinjske organiziraju znanstveni simpozij o životu i djelu fra Mije Kotaraša povodom 100. obljetnice njegove smrti. Suorganizator simpozija je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu.
Tko je bio fra Mijo Kotaraš? Kako je mali Nikola, rođen u čestitoj obitelji pravoslavnih Srba u mjestu Topolje kod Knina, čiji je otac Stevo imao veliku želju da mu sin postane nositelj pravoslavnog duhovnog zvanja, ispisan s bogoslovnog školovanja u poznatom pravoslavnom manastiru Krka i upisan u glasovitu katoličku Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju? Zapisi i priče o malom Nikoli govore da se to dogodilo "iz inata" njegova oca.
Nikola je kratko vrijeme bio polaznik pravoslavne bogoslovije u Zadru. U svojoj želji da mu sin bude pravoslavni svećenik Stevo Kotaraš upisao ga je na školovanje za kaluđera u manastiru Krka. Mijini roditelji, dolazeći u dva navrata u posjet sinu, nisu Miju zatekli kako uči već je on oba puta čuvao manastirske ovce i magarce. Revoltiran što mu se sin Nikola ne obrazuje kako bi postao pravoslavni duhovnik već su mu nadređeni u manastiru dali obavljati poslove pastira, otac Stevo otvoreno je prigovorio igumanu, poveo Nikolu sa sobom i odmah ga upisao u sinjsku Franjevačku klasičnu gimnaziju, a smještaj je dobio u franjevačkom sjemeništu.
Uhvatio se knjige
U Sinju Nikola Kotaraš nije obavljao poslove čobana već se uhvatio knjige, snažno se zbližio s lokalnim franjevcima te je taj izrazito nadareni mladić tijekom školovanja u Sinju prešao s pravoslavlja na katoličanstvo. Franjevačku gimnaziju završio je 1885. godine te je ušao u franjevački red pod imenom Mijo. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Šibeniku, Zaostrogu i Makarskoj, a za katoličkog svećenika zaređen je 1890. godine.
Mali Nikola rođen je, dakle, 11. lipnja 1867. godine u obitelji Steve i Simeune Kotaraš, rođene Medić. Umro je kao franjevac u Zagrebu 1. kolovoza 1926. godine. Iako je živio svega 59 godina fra Mijo Kotaraš ostavio je iza sebe duboki trag na prostoru Dalmatinske zagore, primarno u Otoku, Sinju, Imotskom i Kijevu, svuda kao graditelj te prosvjetni i društveni radnik, a bio je i politički angažiran.
Prvu svećeničku službu imao je u Drnišu od 1893. do 1895. godine na dužnosti kapelana. Iz Drniša odlazi za župnika u Kijevo gdje postaje do 1899. godine. Tu počinje fra Mijino graditeljsko poslanje. Kroz te četiri godine on gradi i proširuje crlkvene objekte u Kijevu i Uništima. Iz Kijeva fra Mijo odlazi u Imotski gdje je od 1900. do 1904. godine bio gvardijan i župnik. U te četiri godine pod fra Mijinim vodstvom dovršena je, uređena i posvećena franjevačka samostanska i župna crkva sv. Frane Asiškog. Svečanost posvete crkve, ali i glavnog oltara, bila je 1. kolovoza 1904. godine, na blagdan Gospe od Anđela. Od 1908. pa sve do 1917. godine fra Mijo je bio župnik u Otoku. Za to vrijeme kao društveni aktivist pokrenuo je Seosku blagajnu, a kao crkveni graditelj odmah po dolasku u Otok podigao je spomenik Otočanima koji su u srpnju 1715. godine poginuli u borbi s Osmanlijama na njihovu putu prema Sinju. Kao otočki župnik fra Mijo je u Udovičićima iz temelja izgradio crkvu sv. Roka.
U dva navrata, od 1905. do 1908. i od 1919. do 1923. godine fra Mijo je bio gvardijan u Sinju. U povijesti Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske ostalo je upisano da je upravo fra Mijo 1905., u prvoj godini na dužnosti gvardijana, udario temelje i izgradio novo krilo Franjevačkog samostana te temeljito uredio unutrašnjost dotadašnjeg objekta. Vodio je i radove na izgradnji nove zgrade Franjevačke klasične gimnazije, a u kolovozu 1922. godine osobno je blagoslovio zemljište i udario temelje za izgradnju Hrvatskog katoličkog doma.
Putna mreža
Kao sinjski gvardijan fra Mijo se u ulozi općinskog vijećnika snažno zalagao za izgradnju putne mreže i melioraciju Sinjskog polja, a u mnogim prilikama bio je inicijator pokretanja javnih infrastrukturnih radova. Po isteku dužnosti gvardijana 1923. godine fra Mijo je ostao u Franjevačkom samostanu u Sinju gdje je obavljao svećeničke dužnosti i pastoralno skrbio za vjernike sinjskog i cetinskog kraja.
Fra Mijo Kotaraš bio je i angažirani političar pri čemu se isticao snažnim domoljubnim i pravaškim angažmanom u borbi za društveni i gospodarski napredak cijelog cetinskog kraja. Još od 1905. godine otvoreno je podupirao pravaše. Od 1919. godine i formalno je pristupio Hrvatskoj pučkoj stranci te je postao jedan od njenih najistaknutijih i najaktivnijih propagatora i aktivista na području cijele Dalmacije. Obilježio ga je i stalni sukob s čelništvom Viteškog alkarskog društva, naročito s dugogodišnjim alkarskim vojvodom Vicom Grabovcem, jer dok su oni bili skloni suradnji najprije s Bečom, a potom Beogradom, fra Mijo im je bio narodnjačka oporba.
Iako je, dakle, rođen u pravoslavnoj obitelji kninskog kraja fra Mijo Kotaraš kroz svoj životni put izrastao je u hrvatskog nacionalista, jednog od najgorljivijih katoličkih svećenika, graditelja i boraca za hrvatske nacionalne interese u Dalmaciji zbog čega je u narodu dobio nadimak "Cetinski orao".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....