Dana 22. rujna 1716. godine upriličen je jedan od najvažnijih događaja u povijesti štovanja Gospe Sinjske. Njezina je slika toga dana okrunjena zlatnom krunom. Pred tim su se platnom, gledajući smrti u oči, iscrpljeni i za borbu nesposobni branitelji usrdno molili u noći na 15. kolovoza 1715. godine. Nalazeći se u potpunom okruženju vojske Osmanskog Carstva, iščekivali su njihov posljednji, smrtonosni juriš u toj povijesno najpoznatijoj sinjskoj bitki na starom Gradu.
Sliku je okrunio i krunu blagoslovio splitski nadbiskup Stjepan Cupilli na, prema predaji, do tada najvećem skupu vjernika koji su ispunili stari Grad.
U vrijeme dok su se branitelji Sinja pripremali za posljednju obranu, a molitelji pred slikom Majke od Milosti zazivali pomoć Neba, dogodilo se čudo. U samu zoru 15. kolovoza 1715. godine, na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, umjesto očekivanog neprijateljskog juriša branitelji i svi koji su se u tom trenutku zatekli na utvrdi ugledali su leđa vojske seraskera Mehmed-paše Ćelića. Osmanlije su se preko Sinjskog polja i Cetine povlačili prema Vagnju, odakle su i došli.
Dužd je izdao nalog
Branitelji su znali da nisu samo oni zaslužni za pobjedu nad Osmanlijama, obranu slobode i svojih života. Pobjedu su pripisali nadnaravnoj pomoći ostvarenoj kroz uslišene molitve pred slikom Majke od Milosti. U znak trajne zahvalnosti časnici su među sobom prikupili 80 zlatnih cekina te su u Veneciji dali iskovati zlatnu krunu za sliku Majke – koju su od tada počeli častiti kao Gospu Sinjsku – s ugraviranim natpisom: "IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT – ANNO MDCCXV" ("Zauvijek okrunjena slavi pobjedu – godine 1715.").
Gospina slika prenesena je sa staroga Grada u obnovljenu crkvu pod Kamičkom tek 1721. godine i postavljena na oltar. Osmanlije su u kolovozu 1715. godine zapalili tek izgrađenu novu crkvu, pa ju je trebalo obnoviti, što se u općoj poratnoj neimaštini oduljilo.
Postojao je još jedan razlog. Mletački časnici i vojnici obranili su Grad zajedno s lokalnim banderijama te narodnim vođama fra Pavlom Vučkovićem i vitezom don Ivanom Filipovićem Grčićem. Mlečani su nakon toga nastavili upravljati utvrdom te su se na poseban način vezali za Gospinu sliku. Pripisali su joj čudotvorstvo i nisu je htjeli predati, odnosno vratiti franjevcima.
Tako je sveta slika ostala na Gradu i poslije krunjenja. Nastali spor između franjevaca i mletačkih vojnika osobno je razriješio venecijanski dužd.
Franjevački vođa Pavao Vučković osobno je otputovao u Veneciju i zatražio pomoć od dužda Giovannija Cornera II. Saslušavši fra Pavla, dužd je izdao izričitu zapovijed generalu Diedu, generalnom providuru za Dalmaciju. Diedo je pak pisanu zapovijed dužda Cornera II. proslijedio sinjskom providuru Semitecolu, koji ju je bespogovorno proveo.
Dvostruko slavlje
Prema opisima iz kronike fra Petra Filipovića, pred providurom Semitecolom odvijala se burna i dramatična rasprava između fratara i vojnika. Na kraju su, pred izravnom zapovijedi dužda, vojnici bili prisiljeni prihvatiti stvarnost pa je te 1721. godine, nepoznatog nadnevka, Gospina slika s Grada prenesena u novu crkvu. Ondje joj je od tada trajno stanište i štovalište koje je preraslo u najveće marijansko svetište na južnohrvatskim prostorima, a po čuvenju je davno nadišlo granice Sinja, Cetinske krajine, Dalmacije i Hrvatske.
Sinjski franjevci, stoljetni čuvari svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, svake godine posebnim svečanim misnim slavljima obilježavaju obljetnicu Gospina krunjenja. Tako će biti i ove godine, kada će se u sinjskom Svetištu i Gospinoj bazilici obilježiti dvostruko slavlje: 310. godišnjica krunjenja slike Gospe Sinjske i 120. obljetnica održavanja procesije u Chicagu, u kojoj se na blagdan Velike Gospe nosi slika Gospe Sinjske.
Na ovogodišnjem slavlju u jednom od najvećih američkih gradova, u kojemu se okuplja i djeluje velika zajednica doseljenih Hrvata i njihovih potomaka, vjerna kopija slike Gospe Sinjske također je okrunjena zlatnom krunom, koja je isto tako vjerna replika originalne Gospine krune iz 1716. godine.
Posebnost nedjeljnog slavlja u čast tih dvaju jubileja jest što će središnju svečanu svetu misu predvoditi fra Antonio Musa, župnik hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu, u kojoj se posebno štuje Gospa Sinjska.
Dar braće Bradarić
U katoličkoj župi svetog Jeronima u Chicagu, na ovogodišnji blagdan Velike Gospe – kada je obilježena 120. obljetnica procesije u tome američkom gradu i osnivanje najvažnije zavičajne udruge dalmatinskih Hrvata – središnji duhovni i povijesni trenutak bio je krunjenje slike sinjske Majke od Milosti, Gospe Sinjske.
Sliku, koja je rad poznatoga splitskog umjetnika fra Frane Meneghella Dinčića, u Chicago su 1912. godine, kao vjernu kopiju slike Gospe Sinjske, donijeli Hrvati iz cetinskog kraja. Izradu te danas već povijesne slike, oko koje se u Chicagu okupljaju iseljeni Hrvati i njihovi potomci, većinom iz Cetinske krajine, naručila su, platila, prenijela u Ameriku i darovala župi sv. Jeronima braća Bradarić, bez pojedinačnog navođenja njihovih imena. Kao sufinancijer poimenično se navodi članica iste obitelji Anđa Bradarić.
Po ugledu na slavne branitelje Sinja prije 311 godina, franjevci koji opslužuju župu sv. Jeronima u Chicagu i župljani okupljeni u Udruzi dalmatinskih obitelji Čudotvorne Gospe Sinjske, odlučili su ponavljanjem postupaka branitelja iz 1715. godine na istovjetan način obnoviti povijesni zavjet i iskazati posebnu čast svojoj nebeskoj zaštitnici.
U pokrenutoj akciji vjernici okupljeni oko župe i udruge darovali su svoj osobni zlatni nakit. Prikupljeno zlato rastalilo se i pretočilo u zlatnu krunu, vjernu repliku krune s Gospine slike iz Sinja. Njome je 15. kolovoza 2026. godine okrunjena slika koja duže od stoljeća predstavlja srce i identitet hrvatske zajednice u tom dijelu Chicaga.
Stari kontakti
Kada je replika slike Gospe Sinjske stigla iz Sinja u Ameriku, u župnoj crkvi sv. Jeronima 1913. godine podignut je i blagoslovljen pokrajnji oltar posvećen upravo Gospi Sinjskoj, gdje se ta slika nalazi i štuje sve do danas.
Između čikaške župe sv. Jeronima i Društva Čudotvorne Gospe Sinjske u Chicagu s jedne te župe Gospe Sinjske s druge strane davno su uspostavljeni i kontinuirano se održavaju bliski kontakti.
Prije 20 godina, na obilježavanju 100. obljetnice Društva, na slavlju je sudjelovalo brojno izaslanstvo. U njemu su bili fra Luka Tomašević kao predstavnik sinjskog Franjevačkog samostana, skupina alkara i alkarskih momaka te predstavnici tadašnjeg sinjskog Gradskog poglavarstva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....