Prof. dr. sc. Julije Meštrović u Interpretacijskoj dvorani Muzeja Sinjske alke održao je jednosatno predavanje naslovljeno "Izazovi zdravlju djece u suvremenom svijetu" za više stotina učenika Opće gimnazije Dinka Šimunovića, Tehničke i industrijske škole Ruđera Boškovića, Srednje strukovne škole bana Josipa Jelačića i Franjevačke klasične gimnazije i strukovne škole u Sinju s pravom javnosti. Iako je dvorana bila ispunjena do posljednjeg mjesta s desetinama dodatnih stolica sa strane, za vrijeme Meštrovićeva izlaganja mogla se, doslovno, čuti muha. Usuđujemo se ustvrditi kako bi svi sinjski srednjoškolci bili odlikaši kada bi s takvom pozornošću slušali predavanja svojih profesora! Poslije održanog predavanja prof. Meštrović rado se odazvao zamolbi za kratki razgovor.
Predavanje ste počeli riječima kako ćete pokušati poslati poruku u kojoj će biti sažeti vaša cjeloživotna profesionalna aktivnost i spoznaje do kojih ste došli?
- Kao i svi pedijatri i ja sam upućen na skrb o zdravlju djece i to kroz liječenje bolesnih, a na drugoj strani na održavanje zdravlja zdrave djece i njegova unapređenja. Cijeli život sam to radio, školovao se, učio, prikupljao znanja i iskustva i primjenjivao ih. Sve to što sam cijeli život radio bilo je sadržano u ovom predavanju. Zapravo se radilo o predavanju kakva sam redovito, desetljećima, održavao studentima medicine splitskog Medicinskog fakulteta. Ista problematika o kojoj sam govorio studentima bila je i ovdje glavni sadržaj, ali obogaćena podacima i pripremljena tako da bih govorio ne samo stručnjacima već građanima. Ovo je bilo predavanje za građane.
Tijekom 2024. godine otišli ste u mirovinu. Vaši kolege na jedan posve drukčiji način troše slobodno vrijeme. Vi odlaskom u mirovinu niste prestali s radom, čini se da ponekad radite intenzivnije nego ranije, samo za taj rad ne primate plaću?
- Imao sam sreću što mi je omogućeno raditi u pedijatrijskom palijativnom timu županijskog Doma zdravlja, koji se u to vrijeme upravo osnivao. Tu smo bili angažirani doktorica Branka Polić, medicinske sestre Miranda Bratim i ostale, a puno ih je. Danas je tu i stacionar, a ja sam u mobilnom timu. Odlazimo djeci s posebnim potrebama i teškoćama u njihove obiteljske domove te se posvećujemo djeci i njihovu životu, ali i životu njihovih roditelja. Pritom nastojimo osigurati okolnosti da ta djeca žive na najbolji mogući način. Ovo vrijeme koje imam, kada više nisam aktivan u bolnici, koristim za puno čitanja, osobito stručne literature. Ne znam kada sam toliko čitao o pedijatriji i o djeci kao što to čitam danas. Zahvaljujući i tome mogu prikupiti toliko zanimljivih podataka i pripremiti ovakvo predavanje. Radim i na jednom znanstvenom članku o toj problematici.
Održali predavanje skupini od nekoliko stotina starijih maloljetnika, koji su još uvijek djeca i mogući pedijatrijski pacijenti?
- Nikada nisam govorio pred toliko djece, jer oni su ipak još uvijek djeca, adolescenti. Iskoristio sam pruženu priliku da im govorim o onome što njih opterećuje i muči u stvarnom životu jer oni su, nažalost, žrtve okolnosti koje ih nepotrebno opterećuju. Oni su isto tako populacija koja će uskoro imati svoju djecu i bit će u prilici utjecati na buduće mlade ljude.
Koje su najveće ugroze ove populacije?
- Puno ih je. U predavanju sam naveo da djeca danas najviše umiru zbog nesreća. Nisu to više zarazne bolesti kao nekada. Ozljede koje se danas događaju djeci najčešće su nanesene u prometu koji je u suvremenom društvu pojavom električnih romobila i kvadova koje djeca voze, a oni ih doživljavaju kao igračke iako nikako igračke nisu.
Upozorili ste i na smanjenje cijepljenja djece. Činjenica je da porast necijepljene djece proizlazi i iz populističkih istupa pojedinaca koji sa zdravstvenom strukom nemaju baš nikakve veze, ali na njihove izjave padaju roditelji?
- Poznato je da je taj davno objavljeni članak na kojega se antivakseri pozivaju, gdje se povezivalo cijepljenje s nekim navodnim kasnijim poremećajima u djece, bio potpuno znanstveno nepripremljen i napisan, bez dokaza koji u znanosti postoje te je istraživanje na kojemu je bio utemeljen taj članak kasnije povučeno. Mnogi su se godinama poslije toga pozivali na to loše istraživanje s potpuno pogrešnim rezultatima. I danas se ponavljaju neke lažne tvrdnje. Nažalost, vrlo često nešto što se prikazuje tako spektakularno je neistinito, ali je lako prijemčivo. U ovom digitalnom svijetu u kojemu živimo ljudi su, nažalost, izvrgnuti mnoštvu informacija. Pokazuje se da će posegnuti za onom koja je osobito spektakularna, a vrlo često potpuno lažna, isprazna i banalna. Mi stručnjaci moramo upozoravati na to naše građane, one koji su odgovorni za cijepljenje djece, da se pridržavaju uputa struke.
Pojavljuju se populisti, naročito među političarima kojima je dostupan prostor u medijima, koji sve uspješnije bez ikakvih stručnih znanja, ali s blagoglagoljivim lažima, nailaze na potporu neukih bez trunke odgovornosti kuda vode opću populaciju?
- Zbog toga mi i razgovaramo o onome što je nama važno, a to su djeca i njihovo zdravlje. Ništa nas drugo ne zanima. Moj motiv je samo jedan: da upozorim na izazove koji mogu prijetiti i koji prijete zdravlju djece. Postoje dokazani načini kojima se može znatno smanjiti smrtnost u djece koja nemaju mogućnosti kakve mi imamo danas.
Osim bolesti koje su iskorijenjene cijepljenjem pa više nisu prijetnja, tehnologija je djeci donijela druge smrtonosne opasnosti?
- Moramo utjecati na način i kvalitetu života djece na način na koji se utjecalo kod nas prije puno desetljeća. Jedna digresija koju sam iznio na predavanju: Danas se djeca ne igraju penjući se na drveće. Zbog toga se mnoga od njih niti ne mogu popeti na drvo. Ja sam proteklih dana brao masline i bez problema se penjao na stabla. Naprosto je šteta kada imamo mogućnosti zdravo živjeti da se to zdravlje kvari načinima koji su izbježivi. Ranije sam govorio o prometu, ali to je i zagađenje, ovisnost o digitalnim tehnologijama, internet, a ono čemu sam dao najveći naglasak u održanom predavanju je opušteni način života djece koja se igraju. Jer upravo igra donosi djeci radost, u igri djeca i odrastaju, sazrijevaju. Kroz igru ne razvijaju samo svoju spretnost nego se razvijaju i mentalno i socijaliziraju se. Treba im, dakle, omogućiti da se što više igraju i da budu što manje opterećeni nepotrebnim aktivnostima i sadržajima koji utječu na njihovo mentalno i tjelesno zdravlje.
Hoće li, profesore Meštrović, biti još ovakvih predavanja u Sinju i drugim sredinama naše županije?
- Doći ću gdje me pozovu. U Sinj svakako i rado. Sinj je predivan grad. Poznajem mnoge Sinjane kojima sam obilno zahvalan za puno onoga što sam napravio u životu. Osobito bih istaknuo prof. Simonu Šandrić zahvaljujući kojoj sam dobio priliku učiti u Sveučilišnoj poliklinici Agostino Gemelli u Rimu u kojoj se liječe i pape. Idem, dakle, gdje god me pozovu. Govorio sam u velikim i malim gradovima, na većim i manjim predavanjima za građane jer i mi stručnjaci živimo u tim zajednicama i odgovorni smo za zdravlje djece.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....