Školske 1970./71. godine gimnaziju Dinka Šimunovića u Sinju završilo je stotinu dvoje učenika u 4 razredna odjeljenja. Bili su mladi, zdravi, djevojke su plijenile ljepotom, a muškarci snagom iz istesanog torza. Matura im je bila start u život i ostvarenje vlastitih snova.
Poslije 55 godina ponovno su sjeli u klupe u kojima su proveli četiri najljepše godine u životu. Ovaj put "učenici" su bili gospođe i gospoda u zrelim godinama, sijedih vlasi, nemali broj sa zdravstvenim teškoćama kao posljedici "godine proizvodnje".
Unatoč tomu ponovnim okupljanjem i prisjećanjem na minulih 55 godina kod svih je proizvelo zadovoljstvo kakvom se, vjerojatno, nisu nadali, a što ih je motiviralo na međusobno čvrsto obećanje da se okupe ponovno.
Na obilježavanje 55. godišnjice mature odazvalo se 37 maturanata gimnazije Dinka Šimunovića. Od 102 maturanta iz 4 razredna odijeljenja 17 ih više nije među živima. Ostalih 48 nije moglo doći. Iz razumljivih bioloških razloga slavlju nije nazočio ni jedan njihov profesor. Među živima ih je samo dvoje koji su bili spriječeni odazvati se pozivu svojih nekadašnjih učenika.
Stoga im je za ovu prigodu u holu gimnazijske zgrade nekadašnje profesore i razrednike zamijenio prof. Tomislav Bilić, aktualni gimnazijski ravnatelj, koji je poslije prigodnih pozdravnih riječi obavio prozivku. Potom su razgledali izložbu fotografija koja predstavlja povijesni vremeplov ove glasovite srednjoškolske ustanove, a nisu propustili obići i svoje nekadašnje razrede s prisjećanjem u kojoj je klupi netko od njih sjedio.
Poslije fotografiranja nastavili su druženje uz jelo, piće i ugodne razgovore. Kroz koje su zaključili da je od njih stotinu dvoje više od 80 posto nastavilo školovanje na fakultetima, najviše u Splitu i Zagrebu, koje su u pravilu uspješno završili i postali profesori, liječnici, inženjeri, ekonomisti, pravnici... Oko polovice s fakultetskim diplomama vratilo se u rodni grad u kojemu su formirali obitelji i ostvarili karijeru s kojom su dočekali mirovinu.
Ostali su se rasuli diljem Hrvatske, ali i europskih zemalja. Danas su ponosne majke i očevi svoje djece i još ponosnije bake i djedovi unučadi. Poslije druženja koje je potrajalo do sitnih noćnih sati rastali su se s obećanjem za novi susret, ako ne ranije onda za 60. obljetnicu mature.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....