"Blago kraju, koji vodu ima i voda mu vrti mline, za tog nema nikad gladi, za tog nema nikad zime."
Pjevala se tako ganga iz momačkih grla stoljećima unazad po Imotskoj krajini, guslilo se tako pored vatre s komina, nakon što bi se u crne zime okupila obitelj nakon blagovanja ručka ili večere. I doista, sretan je bio taj narod koji je u svom kraju imao rijeku, živu izvorsku vodu i još k tomu na njoj vodenice i mlinove u njima. A tek vlasnici tih vodenica i mlinova, bili su svi od reda poznati i cijenjeni ljudi.
Eto baš Imotska krajina je taj blagoslovljeni dio Hrvatske koji ima plodno kraško polje, ima rijeku Vrljiku, svoju hraniteljica života, a Vrljika je imala svoje vodenice. Od samog njenog izvora tamo od Opačca, ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....