Okupilo se staro i mlado, i svi s jednim ciljem... Na kraju šestanovačke općine noćas se ne spava. Pravila su jasna

Muk, tišina…, sa zvukom zvona sa stare kamene preslice, ušli smo u onu noć kada se barem tog jednog dana u godini sjetimo svojih pokojnih. Netko sa kitom cvijeća, upaljenom svijećom, dok Katunjani i Kreševljani zahvalu svojim najmilijim iskazuju zvonjavom zvona.

Među tim stoljetnim grobištem, od nedavno zaštićenim kao arheološko dobro, nigdje žive duše samo taj sklad u tom mističnom procipu između svjetova remeti dugotrajno brecanje zvona sa Radobiljske crkvice Velike Gospe iz 9. stoljeća, pa se da naslutit da smo „ugazili“ u „Mrtvu noć“, noć između Svih svetih i Dušnog dana kada ovozemaljskim grobljima svoje noge „protežu“ osvjedočeni sveci, a i oni koji će to tek postati.

...