U ovo doba kolebljiva proljeća zaputili smo se prema Visovcu, oazi rajske prirode i mira usred Krke, na kojem trenutno žive samo tri redovnika tamošnjega samostana, okruženi paunima, modro-zelenim patkama i bijelim labudovima.
Nakon vožnje od pola sata, u pratnji Katje Župan iz NP “Krka”, pristigli smo na Stinicu s drniške strane, na obalu umirenog Visovačkog jezera.
Tišina je vladala prostranstvom kad smo začuli brektanje motora brodice “Dika”, nazvane po negdašnjem omiljenom gvardijanu fra Ivanu Ušćebuki Diki.
Nije trebalo dozivati kao nekad: “Oče gvardijane…!” Nekoliko riječi razmijenjenih preko mobitela s fra Stojanom Damjanovićem, domagistrom samostanskog novicijata, bilo je dovoljno da brod dođe. Na malome pristanu nije bilo nikoga osim nas. Samo su...