Nakon 18 godina, Vrgorska krajina ima u pobjedničkoj momčadi Maratona lađa svoga sina. Riječ je o 33-godišnjem Anti Radoniću iz Banje pokraj Vrgorca, strastvenom lovcu koji je nastupao za ekipu Crnog puta iz Metkovića.
Inače, Ante je sin legendarnog hrvatskog branitelja, bivšeg pripadnika 4. gardijske brigade Pave Pajse Radonića i drugi rođak višestrukog prvaka Hrvatske u kick-boxingu Nikice Radonića. Trebalo je proći skoro dva desetljeća da netko ponovi rezultat Andreja Rakića iz Koteza, koji je s ekipom Staševice 2008.godine podignuo veliki Domagojev štit. Puno energije, truda i znoja Radonić je uložio u ovaj pothvat. Kako je sve počelo?
– Prije dvanaest godina gledao sam Maraton lađa, te je godine Crni put bio dominantan. Tada se u meni pojavila želja za veslanjem, koja je poslije prerasla u ljubav. Veslao sam u početku za ekipu Vrgorca, međutim, to je bilo dosta neozbiljno, a ja, kad se posvetim nečemu, želim to dovesti do kraja.
Nema kod mene da jedan dan mogu na trening, drugi ne mogu, kao što je većina tada trenirala u Vrgorcu. Zatim sam prešao u Južnjak iz Ploča, potom u Jerkovac iz Metkovića, to su dobre klape, ali rekreativci. Put me je poslije doveo do Gusara iz Komina, moram istaknuti da je to profesionalna ekipa koja je u potpunosti posvećena osvajanju naslova.
Nastupao sam i za Stablinu iz Ploča, tu mi je bilo odlično. Radio sam s vrhunskim trenerom Ivanom Šabijanom, bivšim svjetskim prvakom i olimpijcem u kanuu, koji me je izbrusio, unaprijedio mi tehniku… No za mene je najveći problem ove godine bio taj što Stablina nije imala ambicija, uzela je „godinu odmora“. Kad je stigao poziv Dragana Volarevića, kapetana Crnog puta, nisam se puno dvoumio – govori nam Radonić.
Brojne čitatelje sigurno će zanimati koliko se dugo veslači spremaju ako žele osvojiti naslov prvaka.
– Treniram cijelu godinu, možda sam napravio pauzu od mjesec dana nakon završetka prošlog maratona. Priključio sam se Crnom putu u siječnju ove godine, oni su trenirali četiri puta tjedno po dva sata, pod vodstvom trenera Marka Jelkića. Tu nema stajanja, kiša pada u Metkoviću, mi trčimo, ljudi gledaju i trube iz automobila.
Bilo nas je 30 na treninzima. Nakon posla došao bih kući, pomogao nešto roditeljima u polju, sjeo u automobil i vozio se više od 30 kilometara do Metkovića da bih dva sata brutalno trenirao. Nema tu novca, to je čista ljubav; kao što je netko ovisan o drogi i alkoholu, ja sam o veslanju – ističe Radonić.
Uglavnom, svi se veslači dobro poznaju, svatko zna koliko tko piza, tko može povući u kojem trenutku, tko je glavni konkurent. Jesu li vas Gusari iz Komina iznenadili?
– Mene osobno nisu. Prvi i osnovni cilj bio je skinuti Zagreb s trona. Budući da smo u gotovo svim utrkama prije maratona bili prvi, znali smo da će Kominjani biti dobri, jer su se iz utrke u utrku dizali u formi. Smanjivali su razliku. Imam dojam da nas je više ubio pritisak, jer su svi očekivali od nas da ćemo glatko osvojiti naslov prvaka. Naravno, ne ide to tako lako, događaju se padovi, umor… Bilo je toga i kod nas i kod njih. Na kraju mislim da smo napravili najbolji potez za dolinu Neretve, ja sam dio ekipe i moram se pridržavati nekih stvari – objašnjava nam Radonić.
Veslanje nema veliku tradiciju u Zabiokovlju, no sigurno može ponuditi jednu dobru ekipu u budućnosti ako se dogovorite, skupite i počnete trenirati. Hoćemo li sljedećih godina gledati ekipu Vrgorca na Maratonu lađa? Ima li „materijala“ za to?
– Teško je to reći, znate da ja ne trpim neozbiljnost, traljavost… Već postoje neki razgovori da se organizira ekipa iz Pojezerja, vidjet ćemo u kojem će to smjeru ići i koliko će to biti ozbiljno – naglašava najbolji veslač Vrgorske krajine.
Svatko na svojem putu ima nekog čovjeka, prijatelja… koji mu je podrška, oslonac, s kim dijeli dobre i loše trenutke, a Ante i Valentino Rakušić iz Velikog Prologa već godinama su nerazdvojni po pitanju veslanja.
– Tino je kralj, ima suprugu, troje dice, radi po cijeli dan i dolazi na treninge. Počeo je veslati prije mene za župu Dusina, prošli smo nekoliko ekipa zajedno, on je ove godine nastupao za drugu ekipu Crnog puta, ali mogao je biti i u prvoj. Stoga ne želim da ga preskočimo u ovoj priči – zaključio je naš sugovornik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....