Krš, kamen i... amen: Što danas ostade od ‘kamenitoga mora‘ Imotske krajine? Ponajviše uspomene, u stini zapisane i priče onih koji joj čuvaju spomen 

Uistinu jedna lijepa pjesma, mogli bismo slobodno reći svojevrsna himna Imotskog, nosi naziv 'Moj Imotski'. Često se pjeva, a isto lijepe stihove uglazbio je poznati kapelnik još poznatije imotske Gradske glazbe prof. Ivan Glibota Crni. Njen početak ide ovako: 'U srcu drage majke Dalmacije/kameno more nebo gdje miluje/Grad je na gori meni najdraži/...

Ono 'kameno more' tema je ove priče o Imotskom i Imotskoj krajini koja je, a posebno nakon probijanja tunela 'Sveti Ilija', na samo koračić do mora, ali isto tako svojom kamenitom osebujnošću neodoljivo sliči kamenom moru. Ni lijepo Imotsko polje koje dominira središnjim dijelom Imotske krajine ne može ublažiti taj kameniti krajolik. Tamo od Biorina i Ciste Velike, Dobranja, Aržana na zapadu, preko juga Zagvozda, Krstatica, Slivna, sje...