"Dodaj Ive, dodaj...", viče mala Đuzelova, dok u punom šprintu juri prema suparničkom golu. Publika u pretklonu, miriše na novi zgoditak. I.... gooool!! U maniri Darija Melnjaka u čudesnoj poljudskoj noći, vanjskom lijevom, od stative, trese se mreža na igralištu Doma kulture u Prološcu.
Tribine ispunjene do posljednjeg mjesta, nema sumnje, Imotsku krajinu trese velika nogometna groznica! Sve je ovih dana u znaku velikog humanitarnog malonogometnog turnira žena, Proložac 2026. za Udrugu "Sve za nju".
Ulog je velik, rekli bismo da veći biti i ne može, igra se za sve žene koje se bore, ili su se borile, s rakom. Za njihove pobjede, osmijehe i neizmjernu snagu. Treba li bolja pozivnica?
"Rodijače, ma kakvi Yamal, ma koji Torres? Jesi vidijo kud jon ga je mala Đuzelica protrala!?", pljušte komentari.
Nema vremena za velike priče, oštre su suparnice, u dva poteza, eto ti ih pred golom Sebinih "Pičića", zavladala panika... Nema gola! Nogometašice sačuvaše svoju mrežu, zavidnu obrambenu reakciju pokazala je imotska nevjesta Estela Souza Lopes, poznatija kao Brazilka.
"Ma ne bi vako naš Jakić!" (Kristijan, rodom iz Runovića), kolektivna sportska amnezija zavlada krajinom Tina Ujevića, kad istrče nogometašice ženskog malonogometnog kluba "Piccic Uniteda": Ivna, Iva, Josipa, Ana, Estela, Nikolina, Marina, Marta, Ema, Antonija, Sanja, Anđela, Jozefina i Antea ("ajme, puka sam nabrajajući..."), nitko se pored njih više ne sjeća legendarnih sportskih sinova ovog kraja: Zvonimira Bobana, Ivana i Ike Buljana, Mladena Karoglana, Jurice Puljiza, Vladimira Vasilja... (nadamo se da nismo nekoga zaboravili).
"Nu, rodijače, deder se ti pomiri zero, ne vidin pola ledine od tebe!"... čuje se, napetost na tribinama se može rezati nožom.
Internacionalna družina
Saznajemo, nisu ovi spektakularni potezi i akcije došli sami od sebe, iza svega stoji mukotrpan rad i (višemjesečni) trening, sve pod budnim okom izbornika Sebastijana-Sebe. Iz jedne interne šale nastade nadimak "Piccic", koji je, pričaju nam izvori blisku klubu, toliko zaživio da ih tako prepoznaju već svi u gradu. Slijedom logike, ekipa je na turnir stigla sa svojim prepoznativim nadimkom i tako je nastao, sad već kultni, "Piccic United".
"Piccic United prava su mala internacionalna družina. Iako smo sve članice podrijetlom iz Imotske krajine, danas živimo na različitim adresama, a specijalno za ovaj humanitarni turnir, stiglo nam je i pojačanje iz Brazila, imotska nevista, koja je svojom energijom dodatno obogatila boje našeg kluba. Imoćanke, ponosne što ih je jedna lijepa humanitarna priča okupila, pred kamere se ne boje, vrište od samopouzdanja, a kud i ne bi, s tribine ih glasno bodri vojska navijača. U prvim redovima muževi, djeca, očevi i majke, zaručnici, simpatije..." - pričaju nogometašice.
Postoje li dodatne pripreme za bolji rezultat i izvan terena? - pitamo.
"Pajdo, nema kuće di one nisu kumpire zadnji dana vadile!", dobacuje gledatelj koji dobro poznaje okolnosti u klubu.
Znači, u krumpirima je tajna?
"Haha, ma ne! Naša najveća taktika je ostati isti Piccici koje svi poznaju: nasmijane, složne i uvijek spremne za dobru zabavu", tako su nogometašice "Piccic Uniteda", ponosne što ih je okupila jedna ovako lijepa humanitarna priča, za čitatelje "Slobodne" otkrile svoju taktiku.
Kad se svjetla na igralištu Doma Kulture u Prološcu pogase i zadovoljna publika krene svojim kućama, pale se svjetla na životnom terenu, gdje svake godine za oko 12 tisuća žena u Hrvatskoj kreću najvažnije utakmice. Protivnik je nemilosrdan i ne bira. Koliko god one teške i neizvjesne bile, uz podršku ovakve publike, obitelji, prijatelja i susjeda, ne sumnjamo, pobjede neće izostati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....