Bože moj, koliko li je samo Imoćana, upravo zbog ekonomskih razloga, krenulo put nekada obećane zemlje Njemačke! Još od sredine šezdesetih, pa tijekom cijelih sedamdesetih i osamdesetih, a konačno i u prvom dijelu devedesetih godina, kolone najpotentnije radne snage iz ovoga prelijepog kutka Dalmatinske zagore kupovale su samo autobusne karte u jednom smjeru – prema Njemačkoj.
Koliko li je tu sudbina, koliko li priča o njima, njihovim odlascima, radu, planovima za povratak, mercedesima, novim kućama, školovanju djece… O svemu tome mogli bi se napisati romani. U tom se emocionalnom oceanu uvijek nađe nešto zanimljivo, nesvakidašnje, što zapravo i čini ljepotu povratka tih ljudi.
Bavio se knaufom
Ova priča iz lijepih Poljica, u imotskoj općini Podbablje, uistinu je jedins...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....