Sveti Jure sa vr‘ Bijakova, čuvaj župske sinove po svitu, pjevalo se nekad na svakom koraku u Župi Biokovskoj, selu koje se naslanja na Rašćane i Vrgorsku krajinu. Prije stotinjak godina Župa je brojila 1040 stanovnika, danas, nažalost, svega 20-ak stalnih mještana razbacanih u nekoliko zaselaka.
No, bogata je i slavna prošlost ovog zabiokovskog sela. Mjesto je imalo školu 1859. godine, bila je to prva odgojno-obrazovna ustanova u Imotskoj krajini, a poštanski ured otvorio je svoja vrata 1870. godine. Rijetka se naselja time mogu pohvaliti u ovom dijelu Lijepe naše, pogotovo s tolikim brojem intelektualaca, znanstvenika, svećenika i umjetnika.
Gotovo sličnu demografsku sudbinu dijeli i susjedno vrgorsko selo Rašćane, koje je prije jednog stoljeća brojilo 1389 duša, a trenutno oko 50 stalnih mještana. Industrijalizacija, nedostatak osnovnih uvjeta za život, kao što je voda, te kašnjenje brojnih procesa za 20 do 30 godina doslovno su ispraznili ovaj dio Zabiokovlja. Dobar dio tih ljudi trbuhom za kruhom otišao je u Makarsku i Split, a oni odvažniji i u prekooceanske zemlje.
No, ne može se reći da su zaboravili rodnu grudu, gdje su im djedovi, bake, očevi i majke napravili prve korake. Pogotovo ovi iz obližnjih gradova – svaki vikend su u svojim selima, a do njih dolaze nekada žilom kucavicom, starom Napoleonovom cestom ili državnom cestom DC62, preko Zagvozda i Turije, koja je puna rupa i ulegnuća s dotrajalim asfaltom.
Prije prolaska autoceste A1 kroz ovaj dio naše domovine ta prometnica bila je prva i najbliža opcija za dolazak do Splita i Zagreba stanovnicima Vrgorske krajine, dijela zapadne Hercegovine i doline Neretve. Nekako s probijanjem moderne autoceste pala je i ona u drugi plan, kao i vozači koji je koriste. Tako smo prije dvije i pol godine pisali o velikom odronu na planinskom prijevoju Turija (713 m), kada se desetak tona kamenja srušilo na cestu, no srećom nitko nije stradao.
Već neko vrijeme preostali stanovnici u ovom kraju ujedinjeni su u zajedničkoj borbi i traže od Hrvatskih cesta da krenu u rekonstrukciju kolnika.
– Mislim da je cesta bila bolja 1968. godine nego sad. To je užas, kao da idete kočijom, a ne automobilom, tako se tresete na pojedinim mjestima – kaže nam 85-godišnji Marko Luetić, koji je cijeli radni vijek proveo za volanom.
Slično razmišlja i predsjednik Mjesnog odbora Rašćane Matko Bašić.
– Dionica ceste od Biokovskog sela preko Turije i Župe Biokovske do Rašćana u jako je lošem stanju, to je negdje oko 13 kilometara. Na nekim mjestima ne možete voziti više od 20 km/h zbog rupa, pukotina i ulegnuća. Mislim da je krajnje vrijeme za obnovu – ističe čelni čovjek Rašćana.
Kontaktirali smo i Hrvatske ceste kako bismo doznali spremaju li se u idućem razdoblju uhvatiti ukoštac s ovim problemom.
– Hrvatske ceste će u idućem mjesecu na DC62, poddionica Zagvozd – Ravča, vršiti radove polaganja tankoslojnih asfaltnih presvlaka. Oni se planiraju izvoditi od naselja Lovrinčevići preko tunela Turija do naselja Kozica te obuhvaćaju naselja Župa Biokovska i Rašćane. Molimo sudionike u prometu za razumijevanje te poštivanje privremene regulacije prometa tijekom izvođenja navedenih radova – kazali su nam u Uredu za odnose s javnošću ove državne tvrtke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....