U hrvatskom zdravstvenom sustavu, kojemu bi nadimak mogao biti "snađi se kako znaš i umiješ", sljedeća priča najbolje ocrtava kako je snalažljivost jedan od temelja opstanka.
Naša sugrađanka stara 30 godina prije nekoliko dana dobila je povišenu temperaturu iznad 38 stupnjeva, bol u grlu i jaku upalu zbog koje nije mogla gutati, a općenito se osjećala kao da je "vlak prešao preko nje".
Slijedom takvoga zdravstvenog stanja krenula je u potragu za svojom obiteljskom liječnicom. Naime, iako naša junakinja živi u Splitu, njezina je obiteljska liječnica radila u Trogiru, no otišla je u mirovinu pa je trebalo saznati tko je i gdje njezina nova liječnica ili liječnik.
– I preko portala E-građani doznajem koja mi je liječnica dodijeljena, a daljnjim istraživanjem saznajem da ona radi u Milni na Braču. Pomislim: "Pobogu, morat ću ići na Brač!". Počela sam na mobitelu guglati internetom kako bih vidjela kakve su mi brodske veze s Milnom, a htjela sam pronaći i njezin broj telefona kako bih je nazvala i pitala što da radim.
No, njezinih podataka nigdje, nigdje broja, nikakvog traga. Bila sam prestravljena da ću s fibrom iznad 38 stupnjeva morati ići u Milnu. Pa za Milnu nemam trajekt, nego moram ići katamaranom, a ja iz kreveta nisam mogla ustati koliko me fibra "satrala". Tada počinjem nazivati liječnike obiteljske medicine po Splitu i sve ih odreda pitam mogu li mi oni biti obiteljski liječnici. No, svi me odbijaju jer, kako kažu, puni su i nemaju mjesta za nove pacijente – kazuje 30-godišnja sugovornica.
Potraga za liječnicom
I tako sjedeći u kući pod fibrom, naša je junakinja dočekala poslijepodne.
– Poslijepodne, kada počinje s radom, nazivam ambulantu u Milni i oni mi govore da je doktorica iz Milne premještena u Trogir. Kako opet nisam znala njezin broj telefona u Trogiru, a preko Doma zdravlja u Trogiru taj broj nisam mogla dobiti jer mi se nitko nije javljao, nazvala sam tetu koja živi u Trogiru. Ona je otišla do trogirskoga Doma zdravlja i mobitelom fotografirala broj moje "nove" doktorice.
Nakon toga sam doktoricu nazvala, bila je vrlo susretljiva i sve smo sredili oko uputnice za vađenje krvi. Nikako mi ne "ide u glavu" kako se sve može prepustiti stihiji. Zašto podaci te liječnice nisu ažurirani na stranicama Doma zdravlja, a ne da ja sama doznajem da ona radi u Milni, a nakon toga da je premještena u Trogir.
Ja sam se snašla, fibra me "satrala", ali još toliko nije da ne bih mogla normalno razmišljati, pa sam zvala od "mila do nedraga". Pitam se što je s onim ljudima koji se ne mogu ili ne znaju snaći ili koji su u puno gorem zdravstvenom stanju od mene. Kako uopće utvrditi da liječnica više ne radi u Milni? Možda bi bolesni trebali sjesti na katamaran, otići u Milnu, tamo "poljubiti" vrata te se vratiti u Split, a potom autobusom ili osobnim vozilom produžiti do Trogira? Taman bi im trebalo toliko vremena da ozdrave – zaključuje naša sugovornica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....