Kad sam u “Slobodnoj” pročitao da se Zdravko Omrčen odlučio kandidirati za predsjednika Gradskog odbora (GO) splitskog HDZ-a, nisam mogao odoljeti da njemu - s kojim sam išao u školu, subotom u kino, a kasnije, nakratko, boravio i u istoj kasarni “one” vojske - ne pošaljem SMS: “GO, Zdravko, GO!”. Vijest mi je bila zgodan povod za ovu verbalnu doskočicu i, uostalom, što da se lažemo, bilo bi mi drago da baš on bude pobjednik, iako za njegovu stranku nimalo ne marim.
Sa svojim dobrim prijateljem iz školskih dana ne dijelim političke nazore, danas se rijetko vidimo i čujemo, ali znate kako je s tim dječačkim prijateljstvima - nekako su otpornija od političkih razlika ili interesa. Sve ovo pišem da bi bilo jasno zašto će razgovor biti na ti, a ideja da ga...