Hop, hop, hop.
Samo šta nije. Dok čekamo da se prvi zvuci žestokoga ritma zaore iz Parka mladeži - sidimo na zidiću i ćakulamo, kako je i red. A di ćeš boljih sugovornika od balotaša.
- Oni iz dva prva nebodera su dobili karte, mi nismo, a i ne tribaju nan - smije se Lukina baka, Marija joj je ime, dok navija.
Za ženske.
Unuk Luka navija za svoju "tetu Tonu".
U ostatku se balotaju i spomenuta Tonkica, Gordana, Ankica, Dragi, Slobodan i Petar. Mješovita ekipa. Među navijačima i "ultraši". Neki su potegli na partiju čak iz Litve.
- Dvije tisuće i dvije stotine kilometara - potežu crtu od svoga doma do našeg doma Aurimas.
Zastavom se obgrlili, čude se što reporterka ne prepoznaje bandiru, maea culpa, tučemo se u prsi.