Prije dvadeset godina medicinski pomognuta oplodnja za mnoge je parove još bila tabu-tema o kojoj se rijetko govorilo, a počinjali bi o njoj razmišljati tek nakon godina neuspješnih pokušaja i putovanja do udaljenih klinika. Upravo su 2006. godine primarijus Boris Poljak i dr. Pavle Romac u Splitu pokrenuli program medicinski pomognute oplodnje i postavili temelje Poliklinike Cito kakvu danas poznajemo. Dva desetljeća poslije, zahvaljujući tom programu, dosad je rođeno više od 3000 djece.
Cilj IVF-a u osnovi je ostao isti: prikupiti odgovarajući broj jajnih stanica, ostvariti oplodnju i zametak prenijeti u maternicu. Ipak, gotovo sve između tih koraka danas izgleda drukčije. Povodom 20. obljetnice IVF programa Poliklinike Cito razgovarali smo s dr. Petrom Poljakom o napretku reproduktivne medicine, razlozima zbog kojih se parovi danas suočavaju s teškoćama pri začeću, ali i o granicama onoga što im suvremene metode liječenja mogu pružiti.
– Pokretanje programa zahtijevalo je uigran tim liječnika, embriologa i medicinskih sestara jer rezultat ovisi o svakom detalju. Oprema je nužna, ali ključni su stručni ljudi. Velik izazov bilo je i povjerenje. O neplodnosti se teže govorilo, a parovima je često već sam dolazak na razgovor bio velik korak. Za Split i Dalmaciju mogućnost da se liječe blizu "kuće" imala je posebnu vrijednost. Kad uz posao i svakodnevni život morate dolaziti na više pregleda, udaljenost klinike itekako se osjeti – kaže dr. Poljak.
Jedan postupak, više prilika za trudnoću
Među promjenama koje su najviše obilježile protekla dva desetljeća dr. Poljak izdvaja razvoj embriološkog laboratorija, zamrzavanje jajnih stanica i zametaka te sigurnije liječenje, bolje prilagođeno svakoj pacijentici, uz minimaliziranje rizika od stimulacije.
– Primjerice, napredak u zamrzavanju zametaka bitno je promijenio način na koji planiramo postupak. Ako nakon jednog prikupljanja jajnih stanica dobijemo više kvalitetnih zametaka, možemo ih sačuvati za sljedeće pokušaje, a često i za drugo dijete. Žena pritom ne mora svaki put ponovno prolaziti stimulaciju i aspiraciju.
Promijenio se i odnos prema broju zametaka koje prenosimo. Nekada se češće prenosilo više zametaka kako bi se povećala mogućnost trudnoće. Danas, kada je to primjereno, težimo prijenosu jednog, jer blizanačka trudnoća nosi veće rizike za majku i djecu. Za par koji dugo čeka trudnoću blizanci mogu zvučati kao idealan ishod, ali naša je odgovornost misliti i na sigurnost trudnoće i poroda – objašnjava dr. Poljak.
Kolike su zapravo šanse za uspjeh?
Jedno od najčešćih pitanja pacijenata ipak ostaje ono najjednostavnije i najteže: kolike su njihove šanse da postupak završi rođenjem djeteta?
– Na pitanje o uspješnosti ne može se pošteno odgovoriti jednim postotkom koji vrijedi za sve. Najprije treba znati što taj postotak znači: pozitivan test, trudnoću potvrđenu ultrazvukom ili rođenje djeteta? Računa li se po započetom postupku ili samo po prijenosu zametka? Pacijentima te razlike nisu uvijek objašnjene, a bez njih brojke mogu zavarati.
Kad par sjedne pred mene, njima prosjek neke velike skupine nije dovoljan. Žele znati što možemo očekivati u njihovu slučaju. Tu trebamo biti konkretni i iskreni, uključujući mogućnost da prvi pokušaj neće uspjeti. IVF pruža stvarnu priliku, ali nitko ne može unaprijed jamčiti dijete – pojašnjava dr. Poljak.
IVF može pomoći, ali ne može pomladiti jajnu stanicu
Na ishod najviše utječe, saznajemo, dob žene, odnosno dob njezinih jajnih stanica. S godinama se smanjuje njihov broj, a raste udio onih s kromosomskim nepravilnostima. Zato je teže ostvariti trudnoću i veća je mogućnost spontanog pobačaja. IVF može pomoći, ali ne može pomladiti jajnu stanicu, upozorava dr. Poljak. Važni su i uzrok neplodnosti, broj raspoloživih jajnih stanica, kvaliteta spermija, razvoj zametaka i stanje maternice. Zbog toga dvije žene iste dobi ne moraju imati jednake izglede.
– To može biti teško razumljivo ženi koja se s četrdeset godina osjeća odlično, zdrava je i ima uredne menstruacije. Nažalost, uredan ciklus sam po sebi ne znači da je plodnost očuvana kao deset godina ranije. Pritom 35. rođendan nije nagla granica nakon koje se sve mijenja, nego se radi o postupnom procesu koji s godinama postaje izraženiji – napominje dr. Poljak.
Ženama mlađima od 35 godina savjetuje se obrada nakon godinu dana redovitih nezaštićenih odnosa bez trudnoće, a nakon 35. godine poslije šest mjeseci. Nakon četrdesete sa stručnjakom bi trebalo razgovarati odmah. Kod neredovitih ciklusa, endometrioze ili već poznatog problema sa spermijima također nema razloga čekati.
Pacijenti danas dolaze informiraniji i postavljaju konkretnija pitanja, ali internet je istodobno donio brojne netočne informacije i dodatne nedoumice, upozorava dr. Poljak.
Kasnije planiranje roditeljstva jedna je od zamjetnijih promjena posljednjih desetljeća. Istodobno se o muškoj neplodnosti govori otvorenije, a muškarci se ranije uključuju u obradu.
– Nema smisla da žena mjesecima prolazi pretrage, a da muškarac još nije napravio spermiogram. Važno mi je ukloniti i osjećaj krivnje. Nalaz spermiograma nije mjera muškosti, jednako kao što teškoće sa začećem ništa ne govore o vrijednosti žene. Par već nosi dovoljno brige. Trebamo utvrditi postoji li uzrok na koji možemo djelovati i dogovoriti liječenje, bez međusobnog optuživanja – ističe dr. Poljak.
Srce IVF postupka nalazi se u laboratoriju
Jedan od najvažnijih dijelova IVF-a odvija se u embriološkom laboratoriju, daleko od pogleda pacijenata.
Time-lapse sustav omogućuje snimanje njegova razvoja unutar inkubatora, bez potrebe za vađenjem radi svakog pojedinog pregleda. Embriolog tako ne vidi samo kako zametak izgleda u jednom trenutku, nego može pratiti slijed dioba i promjene tijekom razvoja.
Umjetna inteligencija u budućnosti bi mogla pomoći u analizi velikog broja snimki i ujednačenijoj procjeni zametaka, no dr. Poljak naglašava da tehnologija mora dokazati kako pacijentima doista donosi bolji ishod.
– Vidim je kao pomoć embriologu pri donošenju odluka. Ona ne može popraviti zametak, a njezinu učinkovitost u poboljšanju ishoda liječenja tek treba dokazati. Nama je najvažnije hoće li neka novost paru uistinu pomoći.
Iza svakoga od više od 3000 djece rođene zahvaljujući programu Poliklinike Cito stoje godine razvoja medicine, laboratorija i tehnologije, ali i cijeli tim ljudi čiji rad pacijenti često ne vide. Broj je velik, no za dr. Poljaka njegova prava težina postaje jasna tek kada se prestane promatrati kao statistika.
– Kad izgovorite "više od 3000 djece", teško je uopće zamisliti toliki broj. A svako je od te djece za svoju obitelj cijeli svijet. Mislim da tek tada postane jasno što uistinu znači dvadeset godina ovakvog rada – zaključuje dr. Petar Poljak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....