Dalmatinci su ludi za sportom, ali jedan je ipak iznad svih kategorija -grintanje! Doslovno svi se njime bavimo, razvili smo grintanje do razine umjetnosti. I takav fenomen zaslužio je festival!
Slobodna Dalmacija i njezini novinari svakodnevno slušaju i objavljuju grintanja našeg svijeta, pa i sami smo grintavi, i tu smo pojavu odlučili i formalizati - pridružite se našem Festivalu grintanja, gdje ćemo na najbolji mogući način raditi ono što svi volimo!
Sa sociologom Tonijem Popovićem sa splitskog Filozofskog fakulteta porazgovarali smo o grintanju kod Dalmatinaca i otkud zapravo potječe sva ta kultura gunđanja.
Zašto Dalmatinci toliko grintaju, otkud taj fenomen u našem društvu?
Trenutačno imamo masu razlogu za grintanje. Ako pogledate političku arenu, ako pogledate ekonomiju, ako pogledate upravljanje gradom, promet, birokraciju ili bilo koji odnos u društvu, na primjer odnos sa susjedima. Uvijek imamo nešto za prižugat na bilo koju temu jedni drugima, a to je zato što mnoge stvari u našem društvu nisu u najboljem redu ili su u relativnom neredu.
Svakako jedan od razloga je što nismo navikli rješavati stvari i što nam onda preostaje... Da bismo sebi olakšali i pomogli, najlakše nam je kvalitetno zažugat i nastavit svojim tokom pa dokle ide. Inače ljudi su takvi, probijat ćemo se kroz život, a tek kad je ugrožen, onda krenemo možda aktivnije rješavati.
Je li grintanje specifično samo za naše mediteransko podneblje? Kakvi su u tom pogledu drugi, naši susjedi?
Kad je riječ o mediteranskom podneblju, mislim da mi imamo predispozicije za grintat u mentalitetu koji ima korijen prošlosti. Tu su mi zanimljiva dva imena - jedan je Montesquieu, drugi je Dinko Tomašić. Njih obojica govore o tome da je ponašanje u društvu itekako prirodno uvjetovano. Jug Europe ima svoje posebnosti, krški reljef, oskudni resursi i Montesquieu je u 17. stoljeću govorio da je za sjevernjake karakteristično da imaju demokratske poretke, da surađuju, da su pragmatičniji, dok su južnjaci temperamentni, impulzivni, imaju autoritarna razmišljanja, autoritarne poretke.
Tomašić u knjizi "Društveni razvoj Hrvata iz sredine 20. stoljeća" preslikava Montesquieove stavove na kontekst Hrvatske. On kaže da je sjever nizinski, da je tamo bila zadružna kultura, kultura suradnje, gdje su ljudski odnosi bili manje napeti, gdje se više surađivalo.
Jug je plemenska kultura, zbog izostanka resursa, problemi, česta glad... Takav jedan kontekst značio je da je potrebna hijerarhija. Mi smo imali seoske zadruge, imali smo mušku osobu na čelu koja je odlučivala o svemu, ostali su mogli progunđati sebi nešto u bradu.
Kako to gledate sa stručne strane, može li se pronaći razlog zašto više kukamo od ljudi sa sjevera Hrvatske?
Imamo svoju povijesnu predispoziciju. Jedna osoba je o svemu odlučivala, a ostali su mogli nešto prižugati.
Ono što se u međuvremenu dogodilo je jedna individualizacija. Ipak smo mi svi sad postali pater familias, svi sad radimo po svome i ne osvrćemo se jedni na druge, samo što je problem da nas drugi ne uvažavaju pa nam to smeta. Ima jedna anegdota koja govori sama za sebe. Kad su se imotski i makarski autobus našli na okuci, nisu se mogli mimoići. I ovaj iz makarskog autobusa kaže "dobro" i uzme Slobodnu Dalmaciju, stavi je na volan i počne čitati. A ovaj iz drugog autobusa mu kaže: "Ej, pajdo, kad ti završiš, daj i meni da je i ja pročitam..."
More, sunce, gotovo savršena klima, a tako smo grintavi... Postoji li tu kakva veza, barem ona ironična?
Možda je ta veza pomalo karikaturalna jer imamo sve prirodne ljepote i pazite, sad bih ja to usporedio - znate kad se ušuškate u deku i lijepo vam je, tako i nama jer nam je dobro pa smo flegmatični, a onda ove neke stvari koje nas nerviraju radije ćemo prižugati nego ih promijeniti jer imamo neke druge stvari koje nam odgovaraju i s kojima se zadovoljavamo.
Ima li na sve to skupa utjecaja i to što smo stalno u nekakvoj društvenoj borbi, političkoj tranziciji, ali i ekonomskoj neizvjesnosti?
Naravno da ima. Trenutačni kontekst u kojem živimo svakako utječe na to da smo grintavi. Hrvati po raznim indeksima sreće zapravo su možda najmanje zadovoljan narod u Europi. Mi smo nezadovoljni, a onda posljedično i grintamo. Ono što je interesantno, zašto bismo to trebali promijeniti, jesu neka psihološka istraživanja koja pokazuju da su zadovoljstvo i smijeh važni, ali ne samo na nekoj razini floskule. Ustanovljena su dva svjetska dana smijeha, jedan je u siječnju, drugi u svibnju. Dakle, razna psihološka istraživanja pokazuju da smijeh utječe na ubijanje bakterija i virusa, na, naravno, bolje psihofizičko stanje. A kad ste dobrog raspoloženja, onda ste koncentriraniji na rad i bolje funkcionirate s drugim ljudima.
Kako grintanje karakterno oblikuje Dalmatince, je li ta praksa nasljedna. Upijamo li to od roditelja, ekipe ili je pak sve to genetski?
Naravno da je to nešto što nasljeđujemo društveno. Francuski sociolog Emil Durkheim kaže da smo mi kao ljudi uronjeni u more društvenih činjenica. To znači da smo se mi rođenjem zatekli u određenom prostoru koji funkcionira sa svojim društvenim činjenicama kojima se prilagođavamo. Moramo im se prilagoditi. Dakle, grintanje je društveno posredovano. To što ga nasljeđujemo je dobro ako će nam pomoći da nešto riješimo.
Grintate li vi? Što vas najviše nervira u vašem poslu i bude li vam lakše nakon malo žuganja?
Pa grintam i u privatnom i u poslovnom životu. To je dio mentaliteta. Zagrintao sam i kad ste mi poslali poziv da sudjelujem u razgovoru o grintanju. To je jedan primjer. Najčešće žugam na stvari koje mi remete rutinu, što ima veze s tim da smo navikli sve raditi u nekim predvidivim uvjetima. Ali kad mi se to dogodi, pokušam si osvijestiti što me izbacilo iz takta i aktivno pokušam to riješiti. Mislim da bi to trebao biti i recept za druge. Koristite grintanje da biste riješili nešto.
Kukaju li više vaši studenti ili recimo stariji članovi društva?
Stariji su specifična skupina koja ima posebne predispozicije za kukanje. U čemu je stvar? Kada zamislite neku osobu koja kuka, mislite na osobu stariju koja je potrošena od života. To je neka generalna slika koja se pruža o starijima. To je stereotip koji utječe na naš odnos prema toj skupini ljudi. Kad sve to zbrojite, što im onda i preostaje. Oni zbilja usvoje tu sliku koju drugi imaju o njima. To se zove autostigma.
Festival grintanja
Gosti našeg Festivala grintanja, poznate face iz svijeta sporta, glazbe, glume i književnosti, društvenog života, na događanju uživo u Gradskoj kavani u centru Splita suočit će se sa svakodnevnim temama - obiteljskim odnosima, sportom (iznad svega nogomet), turizmom, sa svim onim što frustrira Dalmatince! Očekujemo puno smijeha, ironije, konstruktivne rasprave, sve začinjeno tipičnim dalmatinskim mentalitetom.
Naših pet poznatih gostiju predvodit će verbalnu borbu: oni su vrhunski profesionalci, ali itekako znaju kako baciti grintavu opasku i izmamiti osmijeh. Svima poznate osobe koje će zavaljati lavinu grintanja su Zlatan Stipišić Gibonni, skladatelj i tekstopisac, Željan Radman, poznati dalmatinski ugostitelj, Tatjana Radmilo, prevoditeljica, Edita Lučić Jelić, najpoznatija dalmatinska radijska voditeljica, te Tomislav Primorac, stand-up komičar.
Moderator grintave večeri je Damir Šarac, kolumnist i iskusni voditelj koji će usmjeravati poplavu loše volje, dok su kolege provokatori Ivica Ivanišević i Silvana Uzinić.
Svaki gost imat će priliku dati svoj doprinos, a publika će postavljati pitanja i grintati zajedno s gostima.
Zato se vidimo u kavani "Central" na splitskoj Pjaci 13. ožujka u 19.30 sati, a gunđala vas čekaju s pregrštom zanimljivih tema i komentara!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....