Sve su mogli očekivati, ali ne i ovakav krš i lom, koji je članove trogirske obitelji Miše dočekao na velikom poljoprivrednom polju u Planom, na vanjskoj čestici njihove tvrtke "Agro Dalmacija" d.o.o. Odmah im je bilo jasno kako je noć prije nasad posjetilo i obilato se na njemu pogostilo krdo divljih životinja.
Desetak divljih veprova, krmača, pomlatka u nekoliko sati uništilo im je 50 posto nasada salate, blitve, taman spremne za berbu. Zamislite vi taj osjećaj tuge, bijesa, žalosti koji je preplavio i njih i radnike kada su ugledali kako je sav trud uložen u zemlju, u biljke, u jednoj noći urušen. I lako bi bilo da je to bio kraj priče. Divlje krdo vratilo se i sljedeću noć kako bi dovršilo započeto. U novom nasrtaju satrali su ono što je ostalo nakon prvog udara. Hoće reći, sve što se gojilo na četiri tisuće kvadrata poljoprivrednog zemljišta. Šteta koju je divljač napravila je ogromna.
– A što reći. Muka nam je došla kada smo ujutro došli na zemlju i vidjeli što je ta živina kroz dvije noći radila. U samo dvije noći stvorili su nam 40 tisuća eura gubitka. Izrovali su 20 tisuća sadnica kristalke salate i oko 20 i nešto tisuća sadnica blitve posađene na foliju. I što da napraviš? Naprosto sve to pobacaš i onda kreneš iznova, oranje, sadnja, briga... Toliko truda, toliko pažnje, toliko ruku uloženih u dizanje nasada. Toliko puno vremena, to zna samo onaj tko se poljoprivredom bavi. I sve nestane u dvije noći. A taman je bilo spremno za berbu. Divlja prasad je nahrupila gore od bagera, sve su izrovali. Napravili su bojno polje iza sebe, ostavili su rupe, rovove, na polju kao da je prošla najteža mehanizacija. Sve su iščupali, slomili, izgazili – kaže Vinko Miše.
I što je najgore, divljač uopće nije briga ni za salatu ni blitvu. Sve su oni to napravili tražeći crve. To je ono što njih zanima. Miše tvrdi kako je divljih svinja u ovom bazenu više nego lani, broj im je, po svemu sudeći, povećan. Postale su uobičajena pojava, u Kaštelima su se udomaćile. Šetaju Magistralom, spuštaju se do mora. Krmčići s majkama dolaze do plaže. Ima ih u svim Kaštelima. Prelaze preko cesta i cestica, imaju svoje rute, stižu u blizinu kuća. Upadaju u vrtove, osobito vole maslinike. Udomaćili su se gotovo kao da su gradski kućni ljubimci.
Trče preko piste
U veljači ove godine našli su prolaz u ogradi i protrčali su preko uzletno-sletne piste Zračne luke "Sveti Jeronim". Nisu napravili štetu, ali jesu incident nakon kojeg je okolišno područje zračne luke pregledano i sanirano kako se ovakva opasna situacija više ne bi ponovila. U velikom su naletu, kaže Vinko Miše, koji njihovu pojačanu brojnost opravdava logičnim zaključkom.
– Ovakvu brojčanu nadmoć povezujem s velikim ljetnim sušama. I, naravno, ogromnim požarima koji su se dogodili u Omišu, Zadru, Hercegovini. Pod naletom vatre svinje, kao i sve šumske životinje, bježe što dalje. Na sigurno. Dio ih je dom našlo u našoj županiji. I traže što im treba za život, vodu, hranu. Istražuju i približavaju se sve više ljudima. Na tom putu najslađe im je posjetiti obrađene površine, tu nalaze sve što im treba za život. Sve je nama jasno da moramo biti u suživotu sa životinjama, ali ipak neke granice trebaju postojati. A ovdje granice više nema, divlje svinje su postale uobičajena kaštelanska pojava. Ne znam kako se neki ne zapitaju, makar promisle, hoće li jednom napasti ljude, djecu. Mislim da bi neki ljudi ozbiljno trebali promisliti zašto ne rade ono što raditi trebaju – kaže Miše.
Na njegovim su se poljima gostili i u veljači. Tada su mu, kaže, uništili nasad mlade kapule. Nije reagirao jer je bila riječ o zanemarivim količinama. Ali ovaj su se put dobro pogostili. Obitelj je već prije u svrhu zaštite postavila repelente, od kojih, kažu, nema velike koristi. Sami su kupili i električnog pastira, pokazalo se kako ni on nije adekvatna zaštita. Svinja je prilično lukava životinja. Dobro se ona sjeća gdje je pastir pecnuo. Dva puta neće pasti na istu bazu, lako će ona naći novi put.
– Neće oni doći na polje kada su ljudi tu, strpljivo čekaju kada nema nikoga. I kada se spusti noć, kreću u akciju. Što ta životinja njuškom može napraviti, to je čudo. To je u stanju napraviti rov. Ne možeš povjerovati kolika je to snaga. To je doslovce komad jake živine koja samo ide naprijed i ruje. I što sada? Ništa. Ruke su nam vezane – kaže.
Kako nadoknaditi štetu?
Dakle, problem je prijavio komunalnom redarstvu Grada Kaštela, koje je izišlo na teren i registriralo štetu. Oni su potom obavijestili lovačko društvo. I obitelj Miše se lovcima obratila. No povratnog posjeta nije bilo. A u telefonskom su mu razgovoru naveli, kaže Vinko Miše, kako nemaju novca za refundiranje štete. Nimalo utješno za obitelj Miše.
– Kad vam se to dogodi, možete se samo moliti da vam divljač napravi što manju štetu. Jer nadoknadu nećete vidjeti. Zakonski možeš naganjati samo lovačko društvo koje ima koncesiju na određenom području. Ali obično su to udruge koje nemaju ni kinte na računu. I kome se onda obratiti za pomoć? Nikome. Kada se ovako nešto dogodi, možeš samo evidentirati stanje, počistiti i krenuti sve iz početka. Pazite ovog apsurda, štetu ti praktički naprave divlji prajci koji su u vlasništvu države. Država koncesiju daje lovačkim društvima, koji o divljači na tom bazenu moraju voditi računa. Po naravi stvari i uređenom sustavu, tu bi štetu trebalo potraživati od njih. Ali od toga sreće nema.
Obratili smo im se, ali od toga peru ruke. Svi peru ruke. A divlji se prasci okolo šeću, eno ih u Resniku na plaži, u Rudinama ih ljudi slikavaju između kuća. Ne daj Bože da nekog napadnu. Bilo bi i normalno da gospoda koja imaju koncesiju, a samim time imaju i brigu na leđima vezanu uz divljač, riješe taj problem. Sukladno zakonu – kaže.
Psi laju, karavane prolaze, suša se pojačava, požara ima sve više. A životinje su žedne, traže vodu, dolaze do kuća. Nekada su se napajale po Kozjaku jer je tamo bilo i puno više poljoprivrede. Danas, kada je manje, ulaze u naselja. Neki modus treba naći. Dok se ne nađe, i ono malo poljoprivrednih biznisa što je ostalo polako će početi stavljati lokot na ogradu. I onda se čudimo rastu uvoza.
– Pomoći od države za poljoprivrednike je malo, ubija nas uvoz. Ubija nas i EU politika koja je naredila kako neka sredstva za zaštitu polja od nametnika više ne možemo koristiti. Ali zato uvozimo jeftiniji proizvod iz zemalja tipa Srbije, Makedonije, koje ta ista sredstva koriste jer nemaju zabranu kao mi. Jer nisu u EU-u. Ubija nas takva nelojalna konkurencija, a sad su nas počeli ubijati i divlji prajci. I onda se pitamo zašto nam propada poljoprivreda i stočarstvo – veli Vinko Miše.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....