Na bijelom tanjuru leži načeta štruca. Pokraj nje šalica, plastične vrećice, odjeća i prašina. Na podu injekcije. U kutu improvizirani krevet. Na zidu tragovi požara, na stropu rupa, kroz prozore raste trava.
Izgleda kao da je netko upravo ustao, zatvorio vrata i otišao. Ovo nisu kulise horor filma. Nije ni napušteno selo. Ovo je Split. Kvart Brda. Adresa Imotska 14. Mjesto koje godinama propada. Susjedi ga zaobilaze, institucije prešućuju, a vrijeme ga polako pretvara u nešto između skloništa, smetlišta i ruševine.
Kad zakoračite unutra, najgore nije ono što vidite, nego pomisao da je netko ovdje možda još sinoć spavao.
Da zidovi mogu govoriti, možda bi Mati ispričao nešto što sam ne znam. Mate Čulina već 39 godina raznosi poštu na Brdima. Tisuće puta prošao je pokraj istih zidova, istih dvorišta i istih adresa. Gledao je kako se ljudi useljavaju, sele i umiru. Više ni ne broji koliko je puta prošao pokraj Imotske 14.
Ne želi nikoga optuživati. Pažljivo bira riječi. Ali dovoljno dugo radi ovaj posao da zna kada nešto nije u redu.
– Našao sam i neke stvari za koje sam pomislio da su možda ukradene. Jedan dan su bile tu, sutradan više nisu – prepričava nam Mate.
Na pitanje što se događa noću samo sliježe ramenima.
– Ne mogu reći. Ne znam – kaže.
Pitali smo ga kako je ovo mjesto izgledalo prije 40 godina.
– Ma kojih 40 godina – prekida nas prije nego što završimo pitanje.
– Trideset devet.
Mate ne dopušta da mu se ni doda ni oduzme nijedna godina staža. Već 39 godina raznosi poštu na Brdima i ne govori napamet.
– Ova kuća, nažalost, služi za sve. Neki spavaju unutra – kaže.
Ono što Mate vidi prolazeći pokraj kuće potvrđuju i ljudi koji ondje žive cijeli život. Kada govori o Imotskoj 14, Slavica Milat ne počinje pričom o ruševini. Počinje pričom o onome što je ondje nekada bilo.
Više od pola stoljeća živi na Brdima. Dovoljno dugo da se sjeća kuća s malim vrtovima i susjeda koji su sjedili ispred svojih ulaza. Danas, kaže, ondje više nitko službeno ne živi. Ali prazno nije.
Dok ujutro šeta psa, primjećujete kako se vrata napuštene kuće otvaraju. Netko izađe, pogleda prema ulici i ode svojim putem.
– Valjda dođu ljudi koji nemaju gdje. Prespavaju pa ujutro odu – kaže.
Ne izgovara to dramatično. Gotovo kao da je s vremenom prihvatila da je to postala svakodnevica.
Na pitanje boji li se, nakratko zastane.
– Ne mogu reći da me baš strah, ali nije ti baš ugodno.
Sa susjedima je, kaže, više puta zvala komunalne službe i Grad Split.
– Jesmo. Zvali smo.
Odgovor, kaže, nikada nije stigao.
– Nitko ništa.
Ako Slavica opisuje ljude koji ondje povremeno dolaze, Marija Vidaković govori o onome što iza njih ostaje.
Boce uz cestu. Građevinski otpad. Stari namještaj. Razbacano smeće koje, kaže, netko uporno dovozi i ostavlja pokraj napuštenih kuća.
– Veliki nered – sažima u dvije riječi.
Na pitanje tko ondje dolazi, ne želi donositi zaključke.
– Ne znam jesu li to narkomani, alkoholičari ili tko. Ja to ne znam – kaže.
Zna samo da više ni ne želi prolaziti u blizini.
– Ja sam starija žena. Bolesna sam. Maknem se – objašnjava.
Kaže da iz ruševine nije čula buku ni svađe. Ali ono što vidi gotovo svakoga dana dovoljno joj je da zaobiđe taj dio ulice.
Najviše je ipak ljuti nešto drugo.
Dok stanovnici godinama upozoravaju na problem, otpad i dalje stiže.
– Iz drugih ulica dovoze škovace i bacaju ih ovamo – kaže.
Kaže da komunalne službe Grada Splita ondje gotovo nikada nije vidjela.
– Nikad nikoga, nikad nikoga ne ponavlja.
Iskustva susjeda gotovo se u svemu podudaraju. No njihovi dojmovi jedno su, a službene evidencije drugo.
Iz Policijske uprave splitsko-dalmatinske navode kako od početka ove godine na adresi Imotska 14 nije evidentirano niti jedno kazneno djelo niti prekršaj. Kako ističu, policijski službenici tijekom proteklog vikenda u više su navrata, u različitim vremenskim razdobljima, obišli napušteni objekt. Tijekom tih obilazaka unutar kuće, kao ni u njezinoj neposrednoj blizini, nisu zatekli nijednu osobu.
- Vizualnim pregledom unutrašnjosti objekta nismo utvrdili da u objektu netko živi, posebno s obzirom na veliku količinu glomaznog otpada i drugih predmeta za koje je prema izgledu jasno da se ne koriste već dugo vremena - navode iz policije.
Poslali smo upit u komunalnu službu grada Splita, ali odgovor je izostao.
U Imotskoj 14 sat je odavno stao.
Nitko ne može sa sigurnošću tvrditi tko je posljednji zatvorio vrata. Ali svi u susjedstvu znaju da ih već godinama nitko nije došao otvoriti kako bi riješio problem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....