Umro je Ivo Grabovac. Profesor je bio jedan od najvećih stručnjaka pomorskog prava

Umro je jedan od najvećih stručnjaka za pomorsko pravo na ovim prostorima, prof. dr. sc. Ivo Grabovac.

Ivo Grabovac rođen je u Splitu 28. kolovoza 1934. godine. U Splitu je završio Klasičnu gimnaziju, a Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je magistrirao (1965.) i doktorirao (1967.).

Radio je u Lučkoj kapetaniji u Splitu od 1955., a na Pravnom fakultetu u Splitu djeluje od njegova osnivanja (1961.). Od 1976. godine bio je redoviti profesor (znanstveni savjetnik) do umirovljenja 1. listopada 2004. na kolegijima Pomorsko i opće prometno pravo i Pravo osiguranja. Predavao je i na Pomorskom fakultetu u Splitu i na Sveučilišnom studiju u Splitu – Odjelu za studij mora, pomorstva i morskog ribarstva, te na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Na Pravnom fakultetu u Splitu bio je dekan u dva mandata (1978. – 1980. i 1994. – 1996.) te predsjednik Savjeta (1991. – 1993.). Osnivač je Poslijediplomskog studija pomorske privrede Sveučilišta u Splitu (1976.), a jedan je od utemeljitelja poslijediplomskog studija Pravo mora, odnosno Pomorsko pravo splitskog fakulteta (1979.), na kojem predaje Pomorsko poredbeno pravo, a nekoliko je puta bio ravnatelj tog studija. Predavao je na nekoliko poslijediplomskih studija u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je višegodišnji urednik Zbornika radova Pravnog fakulteta u Splitu i urednik Pomorske biblioteke u Književnom krugu Split.

Član je suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Razredu za društvene znanosti od 1998. godine, a redoviti je član utemeljitelj Akademije pravnih znanosti Hrvatske (APZH) od 2001.

Bio je pročelnik Sekcije za društveno-znanstvene aspekte pomorstva Znanstvenog savjeta za pomorstvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), odnosno HAZU-a, član Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskog sabora (1996. – 2000.), stalni vanjski znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske, arbitar pred Stalnim arbitražnim sudištem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu te dopredsjednik Književnog kruga Split.

Poznat je kao dobrovoljni davatelj krvi više od 50 puta, pa je 1999. dobio Zahvalnicu "za višestruko darovanu krv, izraženu plemenitost, humanost i ljubav prema životu", a 2003. godine primio je priznanje od Hrvatskog crvenog križa za 15 godina dobrovoljnog rada i doprinosa u ostvarivanju humanitarnih zadaća Crvenog križa.

U različitim je zbornicima i časopisima (više od 50) s međunarodno priznatom recenzijom objavio više od 1000 radova (od toga oko 450 izvornih znanstvenih radova). Autor je 34 knjige (monografije, komentari, udžbenici, enciklopedija pojmova) i 20 skripata iz područja pomorskoga i prometnog prava. Objavio je i 18 posebnih studija u sklopu znanstvenoistraživačkog rada na mnogim znanstvenim projektima iz područja pomorskog prava. Sudjelovao je na više od 60 znanstvenih skupova i stručnih savjetovanja u zemlji i inozemstvu. Osobito je bio aktivan kao sudionik nekoliko znanstvenih skupova iz pomorske medicine. Bavio se i enciklopedistikom, jer je napisao nekoliko stotina natuknica u svojoj Enciklopediji pojmova pomorskog prava (1991.), u Pomorskoj enciklopediji, u Pomorskom leksikonu te u Pravnom leksikonu. 

Popis je naslova njegovih knjiga: Analiza klauzula u teretnicama jugoslavenskih brodara (1970.), Analiza klauzula u putnim kartama jugoslavenskih brodara (1970.), Pomorsko pravo s osnovama privrednog i radnog prava (1971.), Prava i dužnosti pomoraca (zajedno s Joškom Perlainom, 1976.), Prijevoz stvari s više prijevoznika (1976.), Pomorsko pravo (1977.), Saobraćajno pravo (koautor, 1979.), Pomorsko pravo (1981.), Pomorsko pravo (1982.), Odgovornost poduzetnika multimodalnog prijevoza stvari (1986.), Konvencije pomorskog imovinskog prava s komentarom (1986.), Pomorsko pravo (1988.), Brodska administracija (1988.), Odgovornost prijevoznika (1989.), Saobraćajno pravo (koautor, 1990.), Enciklopedija pojmova pomorskog prava (1991.), Pomorsko pravo (1993.), Pomorski zakonik s pojmovnim kazalom (1994.), Hrvatsko pomorsko pravo i međunarodne konvencije (1995.), Prijevoz stvari u Pomorskom zakoniku (1996.), Ogledi o odgovornosti brodara (1997.), Pomorsko pravo Republike Hrvatske (1997.), Prijevozno ugovorno pravo Republike Hrvatske (1999.), Pomorsko pravo – ispiti za zapovjednika broda od 3000 BT i više (zajedno s Predragom Stankovićem, 1999.), Temelj odgovornosti u prometnom pravu (2000.), Ograničenje odgovornosti u pomorskom poduzetništvu (2001.), Pomorsko pravo, pomorsko javno i upravno pravo (2001.), Plovidbeno pravo Republike Hrvatske (2003.), Suvremeno hrvatsko pomorsko pravo i Pomorski zakonik (s pojmovnim kazalom) (2005.), Pomorsko pravo, pomorsko javno, upravno i radno pravo (zajedno s Rankom Petrinović, 2006.), Prijevoz stvari u unutarnjoj plovidbi – de lege lata i de lege ferenda (2007.), Odgovornost prijevoznika u prijevozu stvari u Pomorskom zakoniku Republike Hrvatske i u međunarodnim konvencijama (2010.), Pomorski zakonik Republike Hrvatske, ekologija i meteorološke pojave (2011.) i Međunarodni i nacionalni izvori hrvatskoga prometnog prava (odabrana poglavlja) (zajedno sa Slobodanom Kaštelom, 2013.).

Kao koordinator (glavni istraživač, voditelj) i suradnik sudjelovao je u nekoliko znanstvenoistraživačkih projekata koje je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Bio je glavni istraživač projekata kao što su Suvremeno hrvatsko plovidbeno pravo u uvjetima europske integracije i Plovidbeno pravo Republike Hrvatske i zakonodavstvo Europske unije.

Sudjelovao je i u zakonodavnom radu (Pomorski zakonik Republike Hrvatske iz 1994.).

Bio je mentor brojnim magistrandima (35) i šestero doktoranada (Petar Kragić, Axel Luttenberger, Dragan Bolanča, Gordan Stanković, Dorotea Ćorić i Marija Pospišil Miler).

Bio je član mnogih stručnih udruženja: počasni član (Titulary member) uglednoga Međunarodnog pomorskog odbora (Comite Maritime International), Hrvatskog društva za pomorsko pravo, te Udruge pravnika u gospodarstvu Split.

Također je bio član Glavnog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, te predsjednik Crvenog križa Splita od 2004. do 2008.

Svojim dugogodišnjim znanstvenoistraživačkim radom, duljim od pola stoljeća, ostavio je neizbrisiv trag na području pomorskog prava, pa je za svoje prinose hrvatskoj pravnoj znanosti dobio mnoge nagrade.

Godine 1972. nagrađen je III. kolektivnom nagradom 22. prosinac, kao autor rada objavljenog u zborniku Spasavanje ljudskih života na moru i preživljavanje na moru i priobalju.

Godine 1988. dobio je Godišnju državnu nagradu Hrvatske Božidar Adžija za značajnu znanstvenu djelatnost u oblasti društveno-humanističkih znanosti u području pomorskog prava.

Godine 1991. dobitnik je Godišnje nagrade Grada Splita za 1990. u području znanosti za monografiju Odgovornost prijevoznika (Split, 1989.).

Godine 1996. dodijeljena mu je Nagrada Splitsko-dalmatinske županije za zasluge u promicanju znanosti.

Godine 2000. dobio je Nagradu Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo, za izniman doprinos u promicanju nastavnog procesa i znanosti iz područja pomorskog prava.

Godine 2002. dobio je Nagradu za životno djelo Frane Bulić Slobodne Dalmacije Split, u području društveno-humanističkih znanosti.

Godine 2004. dobio je nagradu Josip Juraj Strossmayer (Zagrebački velesajam i HAZU) za knjigu Plovidbeno pravo Republike Hrvatske (Split, 2003.), koja je ocijenjena kao najuspješnije znanstveno djelo objavljeno na hrvatskom jeziku u 2003. godini u području društvenih znanosti.

Godine 2006. dobio je Nagradu za životno djelo Grada Splita za osobita znanstvenoistraživačka dostignuća i doprinose na području gospodarskoga i društvenog života.

Godine 2007. (travanj) dobio je Nagradu HAZU-a za najviša znanstvena i umjetnička postignuća u Republici Hrvatskoj u području društvenih znanosti.

Godine 2007. (srpanj) dobio je u Hrvatskom saboru Državnu nagradu za znanost za životno djelo, za cjelokupni znanstvenoistraživački rad u području društvenih znanosti.

Za svoj nesebični rad prof. Grabovac zaslužio je i nekoliko priznanja.

Godine 2007. Udruga pravnika u gospodarstvu Split mu je kao svom dugogodišnjem članu dodijelila Priznanje za izuzetan doprinos u ostvarivanju ciljeva i zadataka Udruge.

Godine 2016. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske mu je, u povodu obilježavanja Dana pomoraca i brodaraca u 2016. godini, dodijelilo Priznanje za unapređenje pomorskih znanosti.

Godine 2021. Hrvatsko društvo za pomorsko pravo u povodu tridesete godišnjice osnivanja dodjeljuje mu Priznanje u znak zahvalnosti za dugogodišnji i značajan doprinos razvoju i proučavanju pomorskog prava, te prenošenju svog bogatog znanja na brojne naraštaje pomorskih pravnika.

Nota bene, odlukom Senata Sveučilišta u Splitu u prosincu 2004. godine prof. Grabovcu dodijeljeno je počasno zvanje professor emeritus za priznatu nastavnu i znanstvenu izvrsnost, te zasluge za napredak i razvitak Sveučilišta u Splitu.

Pravni fakultet u Splitu, kao njegov matični fakultet, dodijelio mu je Priznanje za dugogodišnji uspješan rad 2006. godine (u povodu proslave 45. godišnjice osnivanja fakulteta), te mu je 2021. dodijelio Zahvalnicu za izniman doprinos u radu (u povodu proslave 60. godišnjice). Kada je naš profesor napunio 90 godina, Zbornik radova Pete međunarodne konferencije pomorskog prava Suvremeni izazovi pomorske plovidbe, održane u Splitu 2025., u znak priznanja i poštovanja bio je posvećen upravo njemu.

Sve su ove nabrojene nagrade i priznanja rezultat nepobitne činjenice da je prof. Ivo Grabovac vodeći pomorski teoretičar u cjelokupnoj povijesti hrvatske pomorskopravne znanosti, a kao jedan od najboljih poznavatelja problematike pomorskog prava nesumnjivo spada u red vodećih hrvatskih pravnika i znanstvenika uopće. Taj je velikan ujedno i odgojio brojne generacije, jer je svojim pisanjem dokazao da je pisaljka najbolji i najodličniji tvorac i učitelj govorenja.

– U ime svih mlađih kolega, posebno onih koji su doktorirali pod njegovim mentorstvom, zahvaljujem našem profesoru Grabovcu za sve ono što je učinio za hrvatsku pomorsku znanost. A učinio je puno. Još je akademik Vladislav Brajković 1949. godine u knjizi More kao prometni put (Seljačka sloga, Zagreb) naglasio: “Postoji jedan zakon, koji vlada u povijesti, zakon koji nije nigdje i nikada, pa ni privremeno imao iznimke i koji je upravo tiranski donio napredak ili nazadak, život ili umiranje naroda, zakon koji se svodio na ove dvije rečenice: – oni narodi koji umiju da se koriste morem, dosegli su bogatstvo i blagostanje, – oni narodi koji to ne umiju ili su izgubili more, izgubili su time svoj napredak i slobodu.” Danas znamo da rijeka pomorske pravne znanosti koja je potekla s akademikom Brajkovićem i prof. Brankom Jakašom, a nabujala s prof. Predragom Stankovićem, prof. Velimirom Filipovićem, prof. Hrvojem Kačićem, prof. Dragom Pavićem i prof. Ivom Grabovcem, i dalje teče. Svi znamo da tako mora biti, jer naše Jadransko more vrelo je gospodarskog, kulturnog i političkog izdizanja i nikad ga ne smijemo prestati cijeniti, čuvati i pametno koristiti. Dragi naš Grabo, generacije pomorskih pravnika koje si ti obrazovao i odgojio nikada to neće dopustiti – kazao je prof. dr. sc. Dragan Bolanča, ekspert za pomorsko pravo.