U zemlji različitih bizarnosti iz kojih se ogleda (ne)briga državnih službi za svoje građane, odnosno one koji ih plaćaju, najčešće se izdvajaju nevjerojatni događaji koji uzrokuju patnju zbog odnosa prema živima. No, ono što se događa s hrvatskim pokojnicima ako su te nesreće da im zadnja ura kucne u rano poslijepodne može se nazvati nehumanošću, neciviliziranošću i užasnim nemarom.
Dakle, ode li vam član obitelji na onaj svijet odmah iza ručka, na postelji će ostati dok sunce ponovno ne iziđe, sutradan! Iz jednostavnog razloga, mrtvozornici ne rade nakon 20 sati, nema dežurstva, nema pomoći. Čovjek se preseli na onaj svijet, vi ste poznali hitnu pomoć, no oni mogu samo konstatirati da mu spasa nema, ali neće ga odvesti u bolničku mrtvačnicu, jer mora ostati minimalno...