Spomen-ploča Slobodan Novaku (1924. - 2016.) jednom od najznačajniih hrvatskih pisaca druge polovice 20. stoljeća svečano je otkrivena u srijedu na Matejuški, na pročelju njegove rodne kuće, u kojoj je godinama poznati restoran Fife.
Novak je rođen u Splitu, dio djetinjstva proveo je na Rabu, sredinom pedesetih se vratio u Split gdje je bio ravnatelj Drame HNK, pa urednik kulturne rubrike u Slobodnoj Dalmaciji, pokrenuo je književne časopise Izvor i Krugovi. Godine 1989. dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo, a redoviti član HAZU-a bio je od 1991. godine.
Gradonačelnik Ivica Puljak je istaknuo da je riječ o velikanu splitske, hrvatske i europske književnosti.
- Vjerujem da smo svi kao djeca čitali njegova lektirna djela, a kao odrasli živjeli njegova djela – kazao je Puljak.
Umirovljeni sveučilišni profesor Ivan Bošković rekao je kako je ime Slobodana Novaka preveliko da bi ga se Split tako lako odrekao, a postavljanje spomen-ploče pokazuje da je on splitski, kao što je Split sastavni dio njegove književnosti.
- Novakova književnost je među najotpornijim stranicama u hrvatskoj književnosti. U njegovim amplitudama odnosa prema gradu kroz ta njegova tri zavičaja - splitski, rapski i zagrebački - splitski se najmanje spominje. Upravo ovo postavljanje ploče je odgovor našeg grada koji pokazuje da je Novak njegov, kao što je Split sastavni dio njegove književnosti. Kad je 2005. godine dobio nagradu Slobodne Dalmacije za životno djelo kazao je kako je Split ipak njegov grad, premda je većinu života proveo u Zagrebu – naveo je prof. Bošković.
Crtice iz djetinjstva
Sin Slobodana Novaka, Ranko, ispričao je niz crtica iz djetinjstva koje je s obitelji proveo u Splitu.
- Kao malo dijete došao sam ovdje s ocem 1955. godine, kad je bio direktor drame u HNK. Stanovali smo u Zoranićevoj, između dva splitska NK - nogometnog kluba i narodnog kazališta Split - tako da sam kao malo dijete dolazio na Hajdukove utakmice i gledao predstave, i pratio njegovo druženje s književnicima, kulturnim radnicima s kojima je igrao nogomet na Marjanu, a malom šešulom vodio nas je na kupanje... Naši preci su u Splitu odavno, prema Nepi Kuzmaniću još od 16. stoljeća, kad je naš predak koji se prezivao Ružić došao iz Gornje Podstrane i oženio se za jednu Novakovu i svome prezimenu dodao njezino. Kroz vrijeme, ostalo je samo Novak. Do 19. stoljeća naši su pradjedovi bili težaci, a onda je pradjed Marin Novak bacio motiku u draču i otisnuo se na more, te kupio ovu kuću na Matejuški. Njegov sin ovdje je otvorio malu točionicu vina, a djedu Duji i supruzi Mariji Smoje ovdje su se rodili Slobodan, Vlado i Anka. Majka Marija umrla je rano i najmlađi Slobodan otišao je živjeti kod tete na Rab. U Split se vratio kako bi kao sjemeništarac pohađao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, nakon dvije godine napušpta sjemenište i završava gimnaziju u Sušaku, odakle odlazi u partizane, u Zagrebu završava Filozofski fakultet 1953., a 1955. se na tri godine vratio u Split – ispričao je Ranko Novak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....