U nedjelju 17. ožujka 2024. u Splitu je u 68. godini života umro akademik Radoslav Tomić, hrvatski povjesničar umjetnosti, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Priopćio je to HAZU.
S njim se na Facebooku oprostio i bivši splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara.
- Partija je Radoslav, povjesničar umjetnosti, dobri, mirni čovik, zaljubljen u lipote Dalmacije, Boke i Jadrana. Bog mu da pokoj a obitelji utjehu - napisao je Krstulović Opara.
Rodio se 1. ožujka 1957. u Splitu. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1982., magistrirao 1988. godine s temom Poljica ‒ prostor i spomenici, a doktorirao 1994. s temom Barokno kiparstvo u mramoru na području Dalmacije. Usavršavao se u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Radio je kao kustos u Muzeju grada Splita od 1983. do 1986., od 1986. do 1998. radio je u tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture kao konzervator savjetnik. Od 1998. bio je zaposlen u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, gdje je od 2011. bio znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. Od 1997. do 2014. predavao je Umjetnost baroka na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, gdje je izabran u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Predavao je i na sveučilištima u Zagrebu i Splitu.
Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za likovne umjetnosti bio je od 2010., a od 2004. bio je član suradnik. Od 2023. bio je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu.
Bio je autor ili koautor brojnih knjiga, među kojima se izdvajaju: Barokni oltaru i skulptura u Dalmaciji (1995.), Trogirska slikarska baština (1997.), Splitska slikarska baština (2002.), Slikar Giovanni Battista Augusti Pitteri u Dalmaciji (2002.), Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Slikarstvo (Zadar 2006.), Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Kiparstvo II, (Zadar 2008.). Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku (2014.), Vrboska i njezine znamenitosti (urednik i koautor; 2016.), Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku (koautor; 2017.) i Znakovi identiteta. Sveci zaštitnici u umjetnosti 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, Boki kotorskoj i Dubrovačkoj Republici (2022.).
Bo je autor ili koautor mnogih izložbi, među ostalim i izložbi 1000 godina hrvatske skulpture (Zagreb, 1991.), Hrvati: vjera, kultura, umjetnost (Vatikan, 1999.), Dominikanci u Hrvatskoj (Zagreb, 2008.-2009.), Zagovori sv. Tripunu. Umjetnička baština Kotorske biskupije (Zagreb 2009.-2010.), Milost susreta. Umjetnička baština Franjevačke provincije sv. Jeronima, (Zagreb, 2010. – 2011.), Tizian Tintoretto Vernoese. Veliki slikari renesanse (Zagreb, 2011), Sveto i profane slikarstvo talijanskog baroka u Hrvatskoj (Zagreb 2015.), Umjetnine iz privatnih zbirki Srednje Dalmacije (Split, 2016.), Vlaho Bukovac (Zagreb, 2018.).
Sudjelovao u uređenju Zbirke crkvene umjetnosti župne crkve u Omišu, Sutivanu na Braču, Splitu i Muzeja crkvene umjetnosti u Kotoru.