Dođu u Split puni snova: sunce, more, Dioklecijanova palača... a odu zbunjeni, crveni kao jastog, sumnjičavi prema kavi i emocionalno potreseni od vožnje taksijem od aerodroma do Rive. Što točno turistima ide na živce u našem gradu?
Za Split (saznali smo na Rivi) kažu da je kao rođak na obiteljskom ručku: glasan, šarmantan, mrvicu preiskren i totalno nepredvidiv. Dođu očarani snimkama plavetnila Jadrana, a dio ode s laganom traumom od konobara, tri suvišna kilograma i novim filozofskim pogledom na pojam "fjaka".
Na ulazu u Split (kako nam prepričavaju) redovito ih dočeka prometni labirint u kojem pravila ne postoje. Vozi se kako tko stigne, skreće bez žmigavca, trubi iz nepoznatih razloga.
Hrana je dobra i kvalitetna, lokalci tako-tako. Noćni izlasci započinju oko ponoć ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....