Iako su Mejaši najveći kotar u Splitu koji se rapidno razvija u svim smjerovima i jedan su od rijetkih dijelova grada s pozitivnim demografskim pokazateljima, i dalje su po komunalnom i infrastrukturnom razvitku na samom dnu.
Nekadašnje usjeve, plastenike i obiteljske kuće zasjenila su velebna građevinska zdanja koja su okupirala svaki slobodni metar kvadratni u produžetku Vukovarske ulice i oko dva najveća trgovačka centra u Dalmaciji. I dok taj uži predio Mejaša i Dragovoda polako poprima obrise moderne urbane sredine, rubni dijelovi kotara poput Kile, Dračevca i Bilica kao da pripadaju nekom prošlom vremenu.
Gdje god da krenete dočekat će vas derutne ceste koje izgledaju kao da je preko njih prešla tenkovska divizija, javne zelene površine su se pretvorile u zapuštene i zarasle šikare prepune zmija i štakora, a svako kontejnersko mjesto je naraslo u mini deponij. Takav smo dojam dobili dok nas je kroz Bilice vodio Jadranko Grubišić, lokalni kotarski vijećnik koji se rukama i nogama bori da se gradska vlast smiluje ovom dijelu Splita.
- Ovo je ono što ljudi vide kada dolaze u Split. Mi smo sami ulaz i prva slika grada, a jedino što trenutno mogu vidjeti su neodržavane površine, nesređene ceste, opasna križanja i sve skupa jedno infrastrukturno ruglo - veli nam Grubišić koji je odmah na početku razgovora naglasio da ovo nije još jedan u nizu napada na gradske oce, već samo očajnički apel da se sjedne za stol i počne diskutirati o problemima Splićana koji ne žive u centru grada.
Pogibeljni ulazi na Bilice
- Rekao bih da je jedan od glavnih problema sitni kotarski proračun. Znamo da je komplicirano i skupo povećati broj kotara, no nije realno da Mejaši kao najveći kotar koji se najbrže razvija raspolaže s istom količinom novca kao i oni manji i sređeniji dijelovi grada - kaže vijećnik pokazujući nam gorući problem na Bilicama, a to su sami prometni ulazi i izlazi.
Jedan od njih se nalazi ispod arheološkog i povijesnog čuda, Dioklecijanovog akvadukta za kojeg rimski car nije ni slutio da će jednog dana biti izložen tisućama grdosija koje će ga sakatiti komad po komad. Dok smo stajali u blizini ovog uskog cestovnog prolaza s nevjericom smo gledali bezbroj kamiona kako se provlače uz sami rub zaštićenog kulturnog dobra koje bi u drugim gradovima i državama bila strogo čuvana antička senzacija kojoj ne možete niti prići blizu.
- Pogledajte kako je ovo opasno! Otpadaju kamenja s akvadukta i samo je pitanje kad će se jedan dio potpuno urušiti i poklopiti vozila. S time svakodnevno žive stanovnici Bilica – priča nam Grubišić dok oko nas jurcaju teretna vozila i kamioni ‘Čistoće‘ na putu do Karepovca, a ova nelegalna cesta po kojoj voze je prava poslastica za ljubitelje adrenalina i istinski horor za ovjese vozila.
Ništa bolja situacija nije ni s gornje strane akvadukta, u blizini solinskog rotora, gdje su nas dočekale dračom obrasle zidine i površine o kojima se ne brine ni Grad Split, ni ‘Vodovod i kanalizacija‘, ni Hrvatske ceste.
Pošto ne trebate puno hodati da bi naišli na neki novi problem, tek stotinu metara dalje obišli smo drugi prometni ulaz u Bilice koji je još pogibeljniji i opasniji za vozače te se nalazi neposredno prije velikog kružnog toka. Nažalost, ovaj pristup s brze ceste je jedino rješenje za ulazak u naselje i stoga mještanima treba brza i adekvatna pomoć da bi anulirali problem.
- Kad god se obratimo gradskim pročelnicima u vezi ovog problema, dobijemo prijetnje da će nam zatvoriti put, a mi jednostavno nemamo alternativu i legalan pristup. Stanovnici su legalizirali svoje stambene objekte i uredno platili doprinose, a zauzvrat im se prijeti da nemaju pravo na priključak na cestu.
Najveća ironija u svemu ovome je da se gradske tvrtke poput ‘Čistoće‘ i ‘Parkova i nasada‘ redovno koriste ovim ulazom i za svoje potrebe su dobili uporabnu dozvolu, iako je cesta na nekim mjestima preuska – jada nam se naš sugovornik dok sa zgražanjem promatra kako vozači ulijeću i izlijeću na ovoj opasnoj dionici koja se unatoč natpisima "samo za stanare" često koristi kao alternativna ruta za izbjegavanje gužvi.
Neviđene količine otpada
Ušli smo i u samo naselje koje nas je iznenadilo modernim obiteljskim kućama i sređenim okućnicama, što u potpunosti odudara od komunalnog i infrastrukturnog nereda kakav vlada na pristupnim cestama i javnim površinama. Smeća ima na tone, a glavni krivci su okolni stanovnici Splita kojima ovaj skroviti dio grada služi kao idealno mjesto za istovaranje smeća, šute i drugog glomaznog otpada.
- Jedno vrijeme smo čak dežurali da ljudi ne bi ovdje izbacivali svoj otpad te smo jednom prilikom u večernjim satima uhvatili na djelu vozača kamiona dok se rješavao tereta. Kontaktirali smo komunalno redarstvo, a oni su nam rekli da u sezoni ne smiju napuštati grad iza 18 sati – zgrožen je Grubišić praksom gradskih tvrtki koje se ovih mjeseci pretežno fokusiraju na uži centar grada.
Slično nam tvrdi i Toni Piplica, čelnik Gradskog kotara Mejaši koji je u neprekidnoj i često jednosmjernoj komunikaciji s gradskim službama. Kako kaže, ograničeni su upravljački, financijski i komunikacijski prema gradskoj upravi te na većinu njihovih e-mailova uopće nema odgovora.
- Što se tiče odnosa gradske uprave prema rubnim dijelovima kotara Dračevcu i Bilicama, za početak bih volio vidjeti da se uvaže sve one molbe koje mi kao vijećnici redovno svake godine šaljemo. Tu prvenstveno mislim na asfaltiranje Puta Mostina te puteva po navedenim područjima kotara, košnju zapuštenih površina i cesta kao i pokušaj realizacije sportskog sadržaja uz Tehnološki park.
Ovo zadnje je nešto na čemu u tišini radimo i pokušavamo ostvariti komunikaciju s nadležnim odjelom, što nam zasad ne ide jer jednostavno nemamo sugovornika u gradskoj upravi koji bi nas saslušao - tvrdi HDZ-ovac te naglašava da je nužna nova administrativna raspodjela na način da Kila, Bilice i Dračevac postanu samostalni kotar i na taj način dobiju svoje vijeće i proračun.
Život djece na granici
A osim što im drugi Splićani dovoze otpad, dovoze i svoju djecu u jedine jaslice na Bilicama te lokalni mještani muku muče s pronalaskom slobodnog mjesta za svoje dijete. Tako su dovedeni u situaciju da predškolce moraju vozikati po cijelom gradu, a osnovnoškolci se prevoze autobusima u obližnji Solin - što je otvorilo nove probleme.
- Roditelji od Grada Splita ne mogu dobiti sufinanciranje udžbenika i pribora jer djeca ne idu u splitsku školu, a od Solina nema novca jer učenici nemaju tamošnje prebivalište. Dovedeni su u suludu poziciju samo zato što žive na rubu grada, odnosno na granici kotara – veli lokalni vijećnik koji usput apelira i da im Grad pomogne legalizirati sportsko-rekreacijsku površinu koju je načeo zub vremena i treba joj detaljna rekonstrukcija, no prvi korak je legalno formiranje koje je itekako moguće jer lokalna udruga redovno plaća mjesečni danak ‘Čistoći‘.
Život im otežavaju još jedne redovne pridošlice i to vozači koji svake nedjelje posjećuju sajam, odnosno popularni splitski pazar automobila na Dračevcu. Bilice su tada pod potpunom okupacijom i sve su ceste zakrčene lukavcima koji odbijaju plaćati parking pred ulazom na sajamsku površinu pa radije ostave svoja vozila poredana po ionako uskim putovima.
- Zovemo komunalne redare svake nedjelje, apeliramo i prema prometnoj policiji da izađu na teren barem jedanput. Ja ću im biti vodič ako treba - nudi se Grubišić kako bi mještanima barem malo olakšao život i suzbio prometni kaos.
Dok nam sve to priča, uz blizini nas se izdiže velebni i uglancani Tehnološki park koji bi trebao u potpunosti transformirati ovaj dio Splita, ali u pitanju su godine i desetljeća. Uzevši u obzir našu birokraciju i dugotrajne sporove, pitanje je koje će generacije jednog dana na ovom mjestu doživjeti sređenu urbanu sredinu.
Jedini dio Bilica koji nismo obišli je onaj po kojem ih javnost najviše poznaje, a to je zatvor u kojem završavaju svi oni nepoćudnici kojima se službeno presudilo. Čini se da je zato ovo idealno mjesto za zatvorski kompleks jer iako ovdašnji stanovnici nisu nikakvi kriminalci, odavno im presuđeno da su sama periferija grada i periferija - vlasti.