U Splitu ne manjka grandioznih arhitektonskih remek-djela koja su prepuštena sustavnom propadanju i devastaciji posljednjih nekoliko desetljeća, a jedan od simbola traljave tranzicije i neslavne privatizacije upravo je prodajni centar Koteks na splitskim Gripama, otvoren početkom 80-ih godina prošloga stoljeća i dočekan kao prvi pravi trgovački centar u bivšoj Jugoslaviji.
O tadašnjem odjeku najbolje govori podatak da ga je u prva dva dana rada posjetilo nevjerojatnih sto tisuća ljudi, a prepune police, mnoštvo proizvoda i dotad neviđena kupovna groznica pratili su otvaranje trgovačke meke kakve u regiji još nije bilo. Zato nije ni čudno što srednja i starija generacija Splićana dandanas o tome govori sa sjetom i nostalgijom, naročito kada bace pogled na oronulo zdanje nekadašnje perjanice.
Veliki projekt nadomak centra grada započeo je otvorenjem sportske dvorane u istom kompleksu dvije godine ranije, 1979., i to za potrebe VIII. Mediteranskih igara. Koteks tog vremena realiziran je upravo u sklopu ovog velikog sportskog događaja, kada je planska graditeljska ekspanzija Splita doživjela sam vrhunac. Grad se nakon toga iscrpio, a iz tog hrabrog urbanističkog razdoblja ostali su Poljud, tunel kroz Marjan i brojni sportski sadržaji, no upravo se kompleks Sportskog centra Gripe i Koteksa smatra simbolom onoga što je Split bio i mogao biti da je nastavio tim istim putem.
Neslavna privatizacija
Sportski centar projektirali su sarajevski akademik Živorad Janković i splitski arhitekt Slaven Rožić, i to je zapravo zadnji veliki modernistički projekt ostvaren u Splitu, pa ga je nemoguće danas promatrati tek kao skup komercijalnih prostora. Kompleks se prostire na više od 53 tisuće kvadrata te je površinom dosta sličan užem centru Splita od kojeg je udaljen tek 700 metara, desetak minuta hoda. U zemljišnoknjižnom smislu čini ga 16 čestica, a etažiran je na 78 posebnih dijelova, poslovnih prostora, uz poseban dio koji se vodi kao Trg, te ga to i danas čini jednom od najvrjednijih neiskorištenih javnih površina za Splićane.
Nakon ekonomske krize, Domovinskog rata i privatizacije za Koteks su nastupili sami problemi. Godine 1996. dospio je u ruke Miroslava Kutle, 2001. vlasnik je postao Željko Kerum, koji je ondje imao i trgovinu, a u studenom 2017. trgovački centar kupio je splitski lanac Tommy Tomislava Mamića. Privatizacijska šizofrenija kulminirala je Kerumovom opaskom da ga "starog i ružnog" treba srušiti, a ekskluzivna lokacija činila ga je plijenom brojnih spekulanata devedesetih.
Godine su prolazile, kamen je davno izgubio svoj blještavi sjaj i kamene ploče oko kompleksa brzo su popucale i mrvile se pod nogama, a u kišne dane pretvarale u klizalište. Obnove nije bilo još od same gradnje, čime je iznevjeren i ugovor otprije dvadesetak godina između Grada, Javne ustanove Športski objekti i tvrtke Koteks, po kojem je održavanje bilo na teret potonje. Kad je ta tvrtka prije nekoliko godina ugašena, sve su površine postale javne, no zbog veličine i cijene kamena nitko se nije usuđivao ući u taj projekt. Plato, natkriveni hodnici, garaže, parkovi i skrivena mjesta u međuvremenu su postali okupljalište sumnjivih skupina, Splićani su prestali dolaziti, a dućani su se redom gasili.
Zašto nije zaštićen?
Postavlja se pitanje kome je bilo u interesu da monumentalni Koteks tako naprasno propadne i kako nijedna prijašnja vlast nije imala odlučnosti da sanira, očuva i nakon desetljeća rasula, nebrige, političkog i privatnog nemara podigne ovaj dio grada na novu, funkcionalniju razinu.
– To je sustavni problem koji je počeo s privatizacijom. Budući da Grad Split ima suvlasništvo u svim česticama, a Grad ima zakonske instrumente da utječe na održavanje, onda Grad ima značajnu odgovornost. Taj utjecaj se zove politička odluka ili komunalna javna politika. Bespredmetno je tražiti odgovornost kod privatnih suvlasnika – kaže nam Mariana Bucat, poznata splitska arhitektica, koja smatra da se Koteksova funkcionalnost ogleda u tome da nema dramatične gužve kad je kakav događaj velike posjećenosti u velikoj dvorani.
– Ima fantastične zanatske detalje kao što su, primjerice, kamene skale idealne visine i duljine za šetanje. Tako uredno izvedene kamenarske detalje danas se rijetko viđa. Što se tiče "stavljanja zaštite", u Dalmaciji to nije nimalo lako. Kad Ministarstvo kulture i medija poželi zaštititi neku zgradu, ako ona nije javna, znate i sami kakav pritisak nastane na to Ministarstvo. U situaciji u kojoj su nekretnine abnormalnih cijena, konzervatori s takvim odlukama, nažalost, postaju najgori neprijatelji tih pojedinaca, iako je logika potpuno suprotna. Kad se nekretnina proglasi kulturnim dobrom, to joj daje puno veću vrijednost – odgovara Bucat na pitanje o samoj vrijednosti ovog kompleksa i pohvaljuje napore kustosice Nataše Bodrožić i pokušaje skretanja pozornosti na moguću zaštitu.
Za kraj nam veli kako je, po njoj, idealan Koteks onaj Koteks u kojem postoji upravitelj u maniri stambene uprave. Svi suvlasnici participativno upravljaju njime, koriste ga na primjeren način, valjano održavaju i rekonstruiraju u skladu s projektima koji imaju odobrenja za gradnju, poručuje.
Sveučilišne igre velika prilika
Ipak, unatrag dvije godine Koteks se napokon počeo shvaćati barem malo ozbiljnije, prvenstveno kao lokalitet koji može biti od vrhunske koristi vlasnicima i građanima, a sve su pokrenuli iz Tommyja. Prvi su zatražili dogovor zbog površina koje su prokišnjavale u njihove prostore, pa je dogovoreno da tvrtka plati hidroizolaciju, a Grad sanaciju popucalih ploča. Potom se javila kladionica na zapadnoj strani, koja je pristala platiti hidroizolaciju i pola kamenog popločenja, dok su veliki središnji dio s trgom i skalinadom Grad, Tommy i kladionica ugovorili na trećine.
Kako je lani pisala kolegica Tanja Šimundić Bendić, sada bi nova višemilijunska investicija Tommyja trebala Koteksovu zgradu ponovno pretvoriti u modernu šoping-zonu s dodatnim sadržajima, a Gripe u novi gradski centar. U pravom trenutku stižu i Europske sveučilišne igre 2028. godine, na kojima se očekuje više od pet tisuća studenata sportaša iz 45 zemalja s 400 sveučilišta, uz više od dvije tisuće volontera, 19 sportova i pedesetak lokacija u županiji, dok bi Gripe uz Poljud preuzele dobar dio natjecanja.
– Dosadašnje uređenje nije isto što i potpuna obnova cijelog kompleksa. Na platou Koteksa izvedeni su radovi na uređenju pojedinih površina, uključujući zamjenu dijelova kamenog opločenja, dok je Grad još ranije kroz participativno odlučivanje predvidio i uređenje trga u jugozapadnom dijelu kompleksa. Sam je kotar prije dvije i pol godine dao rješenje kako bi trg mogao izgledati, a da ostane arhitektonski isti i dio cjeline prvenstveno na korist građanima kotara.
Uz radove koji su do sada obavljeni, nužno je izvršiti sve preostale radove, a potom i zamjenu ploča uz veliku dvoranu duž Osječke ulice, gdje su propali i teren i ploče. Svakako je potrebno i kompletno obnavljanje platoa sa zapadne strane te cjelokupnog dijela u smjeru hostela. Svatko tko koristi tu komunikaciju može se uvjeriti u njezino stanje, ali i u dodatne probleme prilikom većih kiša, kada je prolaz u potpunosti neupotrebljiv – detaljno nam pojašnjava stanje današnjeg Koteksa Karlo Pilko, kotarski čelnik, koji naglašava da je ključno reći što Grad Split smatra završenom sanacijom, a što tek prvom fazom.
Nužno je obnoviti sve
Na pitanje smatra li da Grad dovoljno investira ili previše toga ovisi o Tommyju i privatnim ulaganjima, Pilko kaže da odnos javnog i privatnog ulaganja nipošto nije jednostavan jer su tu sportski dio i popratni sadržaji koji imaju privatne vlasnike, dok je sam Športski centar javna sportska infrastruktura pod upravljanjem Javne ustanove "Športski objekti" Split. Što se tiče gradskih ulaganja, najvažnija je rekonstrukcija dvorane vrijedna oko 10 milijuna eura.
Za prvu fazu velike dvorane već postoji konkretan projekt, pa bi vrijednost rekonstrukcije tribina trebala iznositi otprilike 1.800.000 eura, od čega će dio biti osiguran kroz Ministarstvo turizma i sporta. Projekt uključuje nove sjedalice, uređenje betonskih tribina i poda te pripremu teleskopske tribine.
– U isto vrijeme, kompleks Koteks ima i privatnu komponentu. Zato je legitimno pitati gradsku administraciju gdje završava njezina odgovornost, a gdje počinje odgovornost vlasnika privatnih prostora. Dovoljno je baciti pogled na dio koji mi, stanovnici Gripa, zovemo "Gljiva" i pitanja se nameću sama od sebe. Ako se provede obnova kompleksa, a "Gljiva" ostane onakvo ruglo u privatnim rukama, imat ćemo "šaku u oko", da se tako slikovito izrazim.
Ovdje bih, prvenstveno kao građanin Gripa kojem je cijeli kompleks u neposrednoj blizini, tražio vrlo precizan odgovor za svaku pojedinu lokaciju. Postoje li idejni projekt, građevinska dozvola, osigurana sredstva te predviđeni rok, kako bi i vijeće kotara moglo pratiti što se događa – apelira naš sugovornik.
Šuta, izjasni se
I, što je onda danas zapravo najveća kočnica? Novac, papirologija ili nesuglasice s privatnim vlasnicima?
– Ovo je možda i najvažnije pitanje jer traži da se jasno identificira problem. Prema onome kako to vidim, a oslanjajući se na dostupne podatke, nije problem u novcu. Za dio projekata novac je osiguran iz više izvora, a mislim da za određeni dio projekata još traje javna nabava.
Zato bih volio ovo vaše pitanje završiti vrlo konkretno. Ako smo ustanovili da sredstva nisu problem, postoji li nekakav ometač u smislu projektne dokumentacije, imovinskopravnih odnosa ili same koordinacije između Grada i privatnih vlasnika, te tko je odgovoran za rješavanje tog problema?
Može li Grad građanima Gripa, a onda i Splita općenito, danas dati precizan popis svih aktivnosti, odnosno parcijalnih projekata koji se odnose na obnovu kompletnog kompleksa Koteksa i ŠC-a Gripe, a koji će biti završeni do 2028. godine, uz iznose i rokove? Odgovori na ova pitanja bili bi puno korisniji od uopćenih obećanja. Građanima je potreban jasan popis onoga što je u tijeku, onoga što je planirano, koliko to košta i koji su rokovi izvršenja – zaključuje Pilko, a nama preostaje za vidjeti hoće li silna obećanja i spomenuti milijuni napokon vratiti Koteksu stari sjaj, a Gripe ponovno pretvoriti u urbanističko čudo moderne arhitekture.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....