Bilo je puno nevjernih Toma koji su se uženin prvo svibanjskog uranka, ma ne u piće, nego u pol ruke kladili kako na Marjanu ove godine na taj dan neće biti više od 500 svita. A kada ono 1. svibnja na Međunarodni praznik rada na platou kraj ZOO vrta dogodio se desant naroda, koji je s noge na nogu, uz južinu koja i ne da brže, nadirao sa svih raspoloživih strana. Penjali su skalinama u nepreglednoj koloni, dolazili kroz grmlje i šumarke, punili Prometove autobuse koji su od HNK do vrja prometovali svakih 2o minuta.
I u podne, sat nakon što je počelo dijeljenje fažola, i dalje stizali puni kao šipak. Kaže nam Splićanin Lovre koji već jedno 60 godina stiže 1. maja na svečarski plato, kako ovakve navale, nalik upravo odigranoj, nije vidio barem zadnjih deset godina.
- I točno znam zašto je tako, praznik je pao posrid tjedna, pa u igri nije bio odlazak na selo. Drugo, nije bilo velike žege, pa se moglo lako popet i skalinama. I treće, a i fažol i tradicija su odigrali svoje, nije da nisu. U svakom slučaju bi reka kako ovde već sada zuji jedno tisuću ljudi. A bit će njih još. Od dice do starijih -veli nam Lovre.
Centar Splita preselio se na krov grada, a s njim sve i svašta za svačiji džep. Moglo se kafenisati za 1,5 do dva eura, guštati u ćevapima, njih šest za pet eura junačkih, ili u uštipku, jedan za 1,5 euro. Nisu se radničkom cijenom proslavile ni fritule, porcija četiri eura. Bome ni srdele s porcijom od tri eura. Bilo je i staklene vune za dicu, plišanaca u obliku Mickey Mousa, drvenarije, nakita, svega. I soparnika koji je oko deset sat po feti koštao dva eura, što je narodu bilo skupo. Pa mu je cijena pala brzo na 1,50, na obostrano zadovoljstvo. Kojim ćemo pravcem pitamo Anu...
-Tamo di iđe kolona, ajde i ti – veli ona nama mudro.
A kolona iđe u pravcu stolova pokrivenih bijelim stolnjacima, ispred kojih se postavila ograda. A ispred ograde već veliki red. Dva velika reda. A uz njih gomila užurbanih kuhara. Red za fažol se počeo formirati prije deset sati, a sa svakom novom Prometovom turom putnika samo se povećavao. Pitamo Matu kako to da se uhvatio degustiranja ćevapa, a fažol stiže za 35 minuta.
- Ovo je meza. Predjelo. Da se drob pripremi na ono glavno što skoro stiže – brzo je uzvratio mljacajući.
A onda je nebo proparao zvuk aviona, novih nam rafala, i paf u tom trenu je odjednom platoom zavonjao miris fažola. A narod se odmah razveselio, oćutio mu šmek, pa počeo originalno dobacivati kako su naše jake zračne snage pratile u stopu tri tisuće porcija fažola drito iz Studentskog centra na Kampusu do platoa kraj ZOO vrta. S visine su nadgledale putanju kako fažol ne bi slučajno narodnom neprijatelju dopao u ruke. Dobro je dok se zahebavamo, sve je još dobro.
- Evo još deset minuti do podjele, a di je više i taj Puljak, još ga nema, ne vidim ga, a nije da ga ne moš uočit. Dok on ne dođe, i ne stavi pregaču ništa od spize. Ma šta sad kasni, ovo je odlučujući trenutak, već nas vata glad, vidi kako fažol vonja, bit će dobar, ćutin kobasice, je, je, po ps—u – komentiraju dva sugrađana, Veljko i Mior.
Nije gradonačelnik Ivica Puljak kasnio nego su ga u mrežu uhvatili novinari, preko kojih je svima čestitao veliki praznik. A onda se uhvatio pregače, stao u jednu kolonu, njegova supruga Marijana u drugu, neki od članova Gradskog vijeća između njih. U 11 i minut krenula je podjela, s njom i polako, dostojanstveno, mirno i svečarsko masovno hranjenje. Ljudi su zaposjeli zidiće, kamenja, travu, plato, klupe, skaline. Legli su na šugamane, nalaktili se na stabla, dok se red i dalje punio, punio, nikada mu kraja. Kažu ljudi da je grah bio odličan, bogme zamjerke mu nije bilo. Što je u fažol uskočilo pitamo Antu Kovačevića, voditelja restorana Studentskog centra.
- Pripremili smo tri tisuće porcija fažola s kobasicama. Ubacili smo 300 kila fažola, nešto malo manje od 200 kila kranjskih kobasica, 50 samljevenog hamburgera i više od sto kila povrća kapule, mrkve. Kuhalo se u velikom kazanu oko tri sata – veli Ante.
I bilo je u slast, vraćalo se na repete, uzimalo se i po nekoliko porcija fažola i kruva, stavljalo se u kese za po doma. Tražio se i tajni sastojak, hvalilo ga se na sva usta. Jeli bilo dobro pitali smo naše sugrađane?
- Bilo je dobro ka i uvik i zato smo i došli muž i ja, uzet ćemo porciju i za sina i lipo doma, ovo se ne propušta. Danas je dan nerada, nema kuvanja, čišćenja, pranja, peglanja, samo Marjan i fažol i gušt... Ovo je najbolji fažol, vojnički, ne može ti ovakav bit doma jer se radi u velikom kazanu...Ma ovo je lipota druženja na našem Majanu, i sto puta ću uvik doć... A ja sam vam zbog fažola i svega ovoga iz Kaštila došla. I neka sam, super je bilo – ispričale su nam Vesna, Nevenka i Emina.
