Neugodan je, bolan, bira sve generacije, ali ipak osobito starije, posebno imunokompromitirane osobe. U određenim težim slučajevima može biti iznimno opasan za zdravlje. Varicela-zoster virus posljednjih godina bilježi sve veću pojavnost među populacijom. Virus je to koji može dovesti do infekcija oka, gubitka vida, upale moždanih ovojnica, moždanog udara... Oni koji su ga imali, kod nekih se opetovano više puta vraćao, kažu kako su s njim u paketu pretrpjeli i velike bolove.
Zoster se pacijentici, čiji su podaci poznati redakciji, „ušuljao” u oko, no u prvi mah, kaže nam, nije sumnjala na njega, već na obični konjunktivitis. Mučio ju je svrbež u kutu oka, lagano crvenilo, a na svoju je ruku počela uzimati kapi za smanjenje tegoba. Mislila je kako je muči, kao i obično, suho oko ili bezazlena upala nastala nakon boravka na propuhu. S obzirom na to da se osjećaj sada već i laganog peckanja pojačavao, zatražila je liječničku pomoć. I shvatila potom kako nema upalu, već nešto puno ozbiljnije.
Prepala sam se
– Isprepadao me živu jer su mi kazali kako varicela-zoster virus može ostaviti oštećenja na vidnom živcu, samim tim i velike probleme s vidom. Budila sam se ujutro strahujući hoće li sve biti u redu. Terapijom se sprječavalo daljnje napredovanje virusa, spašavalo ugroženo. Nisam radila, nisam smjela na svjetlo, nisam išla na more. Uzimala sam uz terapiju pojačanu dozu vitamina B. Bila sam u svakom slučaju na rubu živaca. I totalno sluđena jer zbog nekarakterističnog simptoma, tek svrbeža u oku, nisam na vrijeme shvatila prijeteći problem. Uvijek sam čitala kako virus varicela-zostera prati jaka bol. To me zapravo prevarilo, ja nisam osjećala nikakvu bol. Tu sam izgubila puno vremena – veli nam naša sugrađanka.
Drugi čovjek, Splićanin, imao je sličan problem. Varicela-zoster virus vraćao mu se dva puta, osjetio je njegovu grubu žaoku, a u jednom i u drugom slučaju dijagnosticiran mu je u oku. Ne može nam riječima, kaže, opisati bol koja ga je mučila tjednima. A uz njega, kao i kod prve pacijentice, javio se velik osjećaj straha pri samoj pomisli da bi mogao oslijepiti na zahvaćeno oko.
– Da vam sada idem pričati koliko to boli, koliko smeta, koliko me iznerviralo, nitko osim onoga tko je to proživio ne bi mi vjerovao. Sama ta činjenica da sam došao u situaciju potencijalnog gubitka vida uništavao me do krajnje moguće granice. Problem je bio u tome što ga nisu odmah prepoznali, mislili su da je upala, alergija, pa sam i malo zakasnio. Čekala su me dva mjeseca terapije, iščekivanja... Dobio sam i deset injekcija u oko. Ne pitajte me što sam sve prošao. Užas – kaže nam taj Splićanin u šezdesetim godinama života.
Posljedica preboljenih vodenih kozica
Ovaj virus nije nimalo bezazlen, kod brojnih pacijenata izaziva vrlo neugodan osjećaj već pri samom spomenu. Riječ je o infekciji nastaloj kao posljedici reaktivacije varicela-zoster virusa, koji nakon preboljenja vodenih kozica ostaje u našem tijelu. Naprosto se u jednom trenutku aktivira i pojavi u ovakvom obliku. Pojavljuje se češće kod starijih ljudi, osoba narušenog imuniteta, često i nakon određene psihofizičke traume.
Ono što ga definira jest bolno, jednostrano izbijanje vezikula, koje pacijenti najčešće opisuju kao mjehuriće. Javljaju se uglavnom u jednom ili dva susjedna dermatoma, ovisno o zahvaćenom živcu. Može se pojaviti bilo gdje na tijelu, ali najčešće je lokaliziran na području prsnog koša i u lumbalnom dijelu tijela. Kliničke manifestacije obično su opisane kao osip i akutna upala živca. Tek manji broj pacijenata ima značajne sistemske simptome, poput glavobolje, vrućice, malaksalosti ili umora.
Zanimljiva je činjenica da posljednjih godina ima veću pojavnost, što koincidira sa starenjem populacije i rastućim brojem imunokompromitiranih bolesnika. S obzirom na to da se češće javlja s porastom životne dobi, pretpostavlja se da je njegova pojavnost vezana uz prirodno slabljenje imunološkog odgovora koje prati starenje. Žene nešto češće od njega obolijevaju, no stručnjaci primjećuju i kako su u većem riziku osobe s kroničnim bolestima pluća i bubrega.
– U velikoj većini slučajeva nije opasno stanje. Eventualne komplikacije češće se javljaju kod starijih i osoba narušenog imuniteta. Manifestira se i kao postherpetična neuralgija, najčešća komplikacija karakterizirana žarišnom boli živca, koja može trajati i dulje od tri mjeseca nakon preboljenja – saznajemo iz liječničke struke.
Postoji i cjepivo
Neke od komplikacija su oftalmički oblici koji potencijalno mogu ugroziti vid, infekcije moždanih ovojnica i mozga, moždani udari te prošireni oblici bolesti. Većina bolesnika ne hospitalizira se, liječe se ambulantno te uzimaju antivirusnu terapiju na usta uz analgetike. Bolesnici s težim kliničkim oblicima i komplikacijama hospitaliziraju se i primaju intravensku antivirusnu terapiju.
– U pravilu se cijepljenje ne provodi u bolnici, ali se preporuka za njega daje kod rizičnih skupina. Pacijenti se u konačnici cijepe u dogovoru s obiteljskim liječnikom ili epidemiologom na NZJZ-u. Cjepivo zasad nije ušlo u široku primjenu u Hrvatskoj, a nije ni dio redovitog kalendara cijepljenja. Fokus bi zasad trebao biti na rizičnim skupinama, poput imunokompromitiranih osoba ili onih kojima se tek planira uvođenje imunosupresivne terapije, te starije populacije. I to kroz individualni pristup i kvalitetnu komunikaciju s obiteljskim liječnikom te, po potrebi, epidemiologom – navodi.
Napredak medicine otvara i neke nove paralele. Između ostalog, posljednjih se godina sve češće ističe potencijalna uloga različitih infektivnih uzročnika kao okidača kardiovaskularnih oboljenja i moždanog udara. Kao jedan od okidača spominje se i herpes zoster.
– Postoje istraživanja koja ukazuju na potencijalni povoljni učinak cjepiva ne samo na prevenciju infekcije, već i na eventualne kardiovaskularne komplikacije potencirane upalnim stanjem. Ipak, prerano je za definitivne zaključke te će biti potrebna dodatna istraživanja u ovom smislu prije rutinske i široke primjene cjepiva – kažu nam splitski liječnici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....