Evo kako možemo upristojiti goste iz pakla koji nam u sezoni uneređuju grad, dižu živce, maltretiraju nas po noći. Pravila igre nam je pojasnila splitska privatna iznajmljivačica, Silvana Dragojević iz Velog Varoša upravo proglašena dobitnica Booking.com nagrade za super domaćina, već osam godina istom titulom kontinuirano nagrađivana i od Airbnb online iznajmljivačke platforme. Kod nje nema ni mrve tolerancije prema onima što misle da su prolazni šerifi u našem gradu. Nema mile - lale, ni labavo. Ne stiša li se gost nakon što ga je barem tri puta prije upozorila, odmah zove policiju. Nakon toga i od najdivljijeg nastaje bubica.
Ona je žena zmaj koja korisnicima svoja dva apartmana odmah po dolasku lijepo u ruke tutne papir na kojem pišu upute i pravila kućnog reda. A najvažnije od njih je da poslije precizno naznačene večernje satnice, u njenom vrtu i na balkonu nema deranja, video poziva, revanja, partijanja. Jeli hoćeš pričati, ok, idi u apartman. Na balkonu s kojeg pogled na splitsku luku, na Brač, na Veli Varoš, nakon naznačene satnice nećeš stvarati buku, jer smetaš ljudima željnima mira i sna.
- Dite sam Varoša, to je moja očevina, u tu smo kuću uložili sve, ljubav, brigu, pažnju, trud. I naravno da onda neću dozvoliti da mi netko u mojoj kući radi nemir i ugrožava suside. Pravila su jasna, dok si moj gost ne možeš u predsezoni sidit u vrtu ili na balkonu iza deset sati navečer. U sezoni možeš u vrtu i na balkonu boraviti do 11 sati navečer, ali poslije toga ako si ostao u apartmanu lijepo uđi unutra. Dok si kod mene gost svim ću ti srcem prepustiti svoj dom. Tu sam, kat ispod, ili kat iznad, imam dva apartmana, moj je u sredini. I u svakom ću ti trenutku biti na dispoziciji. Ali nered meni i mom kvartu radit ne smiješ - veli.
Pravilo dva: na balkonu se preko noći ne ostavlja namještaj iz apartmana, tu ga se nije ni našlo. Pravilo tri: klima se pri izlasku iz smještaja gasi, nema smisla da radi tuta forza dok unutra nikoga nema. Pravilo četiri: dan prije odlaska gost je dužan javiti se kako bi ga Silvana narednog jutra, kao i svakog dok je tu, dočekala s kavicom u vrtu. I dok je gost pije, ona pregledava apartman, uočava jeli nešto oštećeno. Zato kod nje nema poslije tužbalica kako je gost otišao, a za sobom ostavio krš i lom.
- Dok je gost tu, ja u apartman ne ulazim. On je njegov. Ali ću uvijek reagirati na bilo kakav slučaj neprihvatljivog ponašanja. U apartmanu s predivnim pogledom na grad su mi gosti bili mladi Šveđani. Divlji, preglasni. Nemogući. Nekoliko puta sam im kucala na vrata, upozoravala sam ih da se smire. A onda sam rekla ‘sad mi je dosta‘ i najavila im dolazak policije. U tren su se smirili. Imala sam i grupu mladih Francuza, ista priča, divljanje bez kraja. OK, puka mi je film, zvala sam policiju, predstavila se, izložila problem. U sekundu su stigli. Ali čim su gosti shvatili što će se dogoditi, već su se i sami smirili – priča nam.
Silvana Veli Varoš obožava, zna mu sve točke, lijepe i grube. Govori nam o nepripremljenosti Varošana na galopirajući turizam i sve njegove negativne sekvence. Točno u centar gađa kada kaže kako sve polazi od domaćina koji ima ključnu ulogu u vođenju situacije. Poentira kako veliki problem leži u činjenici da se Veli Varoš pretvorio u iznajmljivački raj u kojem brojni vlasnici apartmana tu ne žive. A zna se dobro da kada mačke nema, miševi divlje kolo vode.
Tužan početak
- Moja je iznajmljivačka priča, znate, započela prije deset godina s velikom tugom – priča.
A kasnije se pretvorila u nešto puno dobro. Muž joj je tada umro, dica su bila na faksu, trebalo im je osigurati sve potrebno, pružiti im sigurnost. Turizam u staroj varoškoj kući je bio način za preživljavanje.
- 1989. je moj otac želio prodati ovu kuću, tada su mu za nju nudili 2,5 tisuće maraka. Mislio je tim novcima kupiti grobnicu. Uspjeli smo ga uvjeriti da to ne uradi. Sve te godine moj pokojni suprug, ja i dica smo je uređivali, obnavljali, u nju unosili naš život. Ne bi je dala za ništa na ovom svitu, jer sve moje je uz nju vezano. Srce mi se kidalo kada san je morala dat u najam. Prvo jedan apartman, onda smo napravili još dva od kojih u jednom živim. I tako se posao digao, a ja sam postala skoro kao manager neke tvrtke. Nastala je jedna lipa priča – kaže.
Evo zašto i još ne dozvoljava da joj gosti tu divljaju. Kaže kako je to centar grada, stari dio, povijest Splita.
- Ovde su moji susidi. Šta ako je meni dobro, a njima nije. Onda ni meni nije kako triba bit. Čekaj, svi smo tu skupa u ovom malom zgusnutom prostoru. Moramo mislit jedni na druge. Ponosna sam na nagrade s Airnb-a, na sve njihove ocjene. Ponosna sam i na ovu s Booking. coma. Stalno sam među deset najboljih iznajmljivača u Splitu po komentarima i ocjenama mojih gostiju. To su te nagrade, to znači da sam na ovim tražilicama jako vidljiva, da moji apartmani iskaču visoko, da imam preporuke. I sve to uz pravila od kojih ne odstupam. To znači da nešto dobro radimo – veli.
Puno truda
U svemu joj ruke daje i sin Ivan koji je u međuvremenu i sam zasnovao svoju obitelj. Priča nam kako se obitelj iznajmljivanjem počela baviti 2015., u vremenu otvaranja velovaroškog turizma. Od tada do sada uložili su u ovo staro zdanje puno truda. Ali još više u razvoj njih kao iznajmljivača.
- Puno smo radili na sebi kako bi što bolje mogli izaći u susret ljudima koji nas posjećuju, te samim time i poboljšali i tip gostiju. Naši partneri koji nam pronalaze goste, razvili su mrežu ljudi. Uspostavili su jako inteligentan način komunikacije između domaćina i gosta. Pošto smo mi dobili nagrade i označeni smo već godinama kao vrhunski domaćin, sistem nam u velikoj većini slučajeva omogućuje da nam dolaze najviše dobri i kvalitetni gosti. I da se njihove ocjene poklapaju s njihovim ponašanjem. Nažalost, postoje i rijetki slučajevi, neželjenog ponašanja gostiju. U tim Situacijama iskustvo domaćina je od velike koristi kako bi se spriječila neugodna situacija s obje strane. Mi smo tu da im pomognemo u svemu, kako bi im boravak bio što ugodniji- veli Ivan Dragojević.
Nemamo vam što dodati osim da ako ste iznajmljivač ovo i sami napravite kod kuće. Split će vam biti zahvalan.