"Osjećam se kao izgubljeni pas." Rečenica je to Ante Ožića Paića, korisnika Doma za starije i nemoćne u Splitu, koji se danas, nakon 40 godina radnog staža i života provedenog u industriji, suočava s pitanjem hoće li sebi moći priuštiti smještaj u domu za starije u Splitu.
Ante Ožić Paić ima 900 eura mirovine. Za jednokrevetnu sobu plaća oko 780 eura, a najavljeno poskupljenje od 30 posto tu cijenu bi podignulo na gotovo 1000 eura.
– Imam 80 godina, rođeni sam Splićanin, prije umirovljenja bio sam inženjer, radio sam 40 godina u industriji, a sada se, nakon svega, suočavam s pitanjem hoću li si moći priuštiti vlastiti smještaj.
Na pitanje hoće li moći preživjeti ako cijena poraste za 30 posto, odgovorio je:
– Ne znam, ili to ili kroz prozor skočiti. Nema drugog izlaza.
Njegove riječi možda najbolje pokazuju zbog čega su korisnici splitskog doma toliko uznemireni najavljenim povećanjem cijena. Za njih tih 30 posto može značiti da im nakon desetljeća rada i cijelog života provedenog u plaćanju doprinosa više neće biti dovoljno novca ni za sam smještaj.
‘Ako poskupi, mogu kupiti kartu i vratiti se na selo‘
Sličnu računicu napravio je i Ante Bajić Tonči. Njegova mirovina iznosi 1026 eura, dok trenutačno za smještaj plaća 728 eura.
Na konferenciji je izračunato da bi nakon povećanja od 30 posto cijena porasla na oko 980 eura.
Ostalo bi mu svega nekoliko desetaka eura za sve ostale životne troškove.
Na pitanje što bi takva cijena značila za njegov život, odgovorio je kratko:
– Kupiti kartu i ići kući na selo.
Iza tih brojki ostaje pitanje koje korisnici sada postavljaju Županiji: koliko bi čovjeku nakon plaćanja doma trebalo ostati za lijekove, odjeću, osobne potrebe i sve ono što život nosi?
Posebno je teško onima s najnižim mirovinama. Rajka Režić, koja također živi u domu i ima više od 1000 eura mirovine, upozorava na to da njezin slučaj nije najteži.
– Mi govorimo o ljudima koji su u socijali. Što će oni koji imaju 300, 400 eura? Skrbnik nema s čim – upozorila je.
Pita se što će se dogoditi s korisnicima koji nemaju vlastitu imovinu, obitelj koja bi mogla nadoplatiti smještaj ili bilo kakav drugi izvor prihoda.
– Mene zanima hoće li ti ljudi na ulicu doći – rekla je.
‘Psihički svi propadamo‘
Umirovljenici kažu da je neizvjesnost već ostavila posljedice.
Ante Ožić Paić govori o strahu i psihičkom pritisku među korisnicima, ali upozorava da problem doma nije samo u cijeni. Kao drugi veliki problem navodi organizaciju rada i komunikaciju sa Županijom.
– Županija bi trebala voditi najviše računa o svemu tome. Pozivam ih da nas kontaktiraju, da žive s nama – poručio je.
Osim cijena, korisnici su upozorili i na probleme u organizaciji rada u domu. Posebno ih zabrinjava odlazak zaposlenika te najave angažiranja stranih radnika.
Na konferenciji za novinare iznesena je informacija da je Županija izdvojila oko milijun eura bez PDV-a za pronalazak 15 radnika preko agencija iz inozemstva.
Umirovljenici smatraju da bi taj novac bilo bolje usmjeriti na zadržavanje postojećih zaposlenika i poboljšanje uvjeta rada.
Režić je upozorila na to da se briga o starijim i dementnim osobama ne može prepustiti stranim radnicima.
– Ne možete jednog stranca dovesti kod žene koja je poludementna – rekla je, založivši se da se postojećim djelatnicima poboljšaju uvjeti kako bi ih se zadržalo.
S druge strane, Ante Ožić Paić navodi dva konkretna problema u Domu za starije i nemoćne u Splitu. Prvi je loša organizacija doma, koja je, prema njegovim riječima, na vrlo niskoj razini i zahtijeva ozbiljno rješavanje. Drugi je nedostatak komunikacije sa Županijom, koja, prema njegovim riječima, nema nikakvog kontakta s korisnicima, a trebala bi voditi brigu o svemu.
Prema tome, nije samo u pitanju povećanje cijene smještaja, već odnos te cijene i kvalitete života u Domu za starije, poručuju umirovljenici.
‘Zašto poskupljenje od 30 posto?‘
Na problem je upozorila Hrvatska stranka umirovljenika, čiji predstavnici traže da Splitsko-dalmatinska županija odustane od najavljenog povećanja.
Kao argumente navode financijsku snagu Županije, dosadašnja ulaganja u domove, pozitivno poslovanje doma te ulaganja u energetsku učinkovitost.
Posebno ističu da bi teret povećanja najviše pogodio upravo one koji ga najmanje mogu podnijeti – umirovljenike s niskim mirovinama.
Iz HSU-a upozoravaju i na potrebu povećanja smještajnih kapaciteta. Kao primjer navode dom u Muću, koji je, prema njihovim tvrdnjama, prazan i mogao bi se uz ulaganja staviti u funkciju, kao i projekt doma kapaciteta oko 100 korisnika čije se otvaranje očekuje na jesen.
No za ljude koji već žive u domovima problem je mnogo neposredniji.
Njima se ne postavlja pitanje koliko će koštati smještaj za pet ili deset godina. Oni žele znati hoće li ga moći platiti već nakon sljedećeg povećanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....